Umirovljeni general Ante Roso, koji je prije dolaska u Hrvatsku vojsku
bio pripadnik francske legije, jedan je od najbolji prijatelja generala
Ante Gotovine. U razgovoru za naše novine on iznosi niz zanimljivih
detalja o uhićenju Gotovine, provedbi akcijskog plana, te otkriva kako
general nije trgovao s svojom predajom i da su hrvatske obavještajne
službe otkrivale u njegovu otkrivanju.
VL: Jeste li, kao jedan od najbližih
suradnika i prijatelja generala Gotovine, iznenađeni njegovim uhićenjem
i kako ste sve to doživjeli?
ROSO: Sve ovo što se dogodilo i što se događa, pogodilo me ne
samo kao prijatelja i suborca generala Gotovine, već i kao običnog
hrvatskog čovjeka. Samo uhićenje me iznenadilo, i to iz dva razloga.
Iako mene kao vojnika malo toga može iznenaditi, iznenadilo me najviše
to da se uhićenje dogodilo na takav način i, drugo da je to
uhićenje izvedeno u suradnji nekih hrvatskih obavještajnih služba.
Jedan zaslužni vojnik, a general Gotovina je to u svakom slučaju bio,
zaslužio je kvalitetniji tretman od svih, pa i svojih vlasti. General
Gotovina je hrvatski vojnik i general, a ne gusar!
VL: Što mislite o pokušajima da se
uhićenje prikaže kao dogovoreno?
ROSO: Ne mogu tvrditi nešto u što nisam upućen. O tome će zasigurno
jednom progovoriti i general Gotovina. Onoliko koliko ga ja poznam, sa
sigurnošću mogu reći da Ante Gotovina nije trgovac i nije trgovao
svojim uhićenjem!
VL: Jeste li gledali generalovo
pojavljivanje pred sudom i čitanje optužnice?
ROSO: Gledao sam i, znajući ga, vidio da je unatoč svim ovim
poniženjima nakon uhićenja psihički iznimno jak. Siguran je kao i
uvijek u sebe i dostojanstven. U svemu što sam toga dana gledao, za
mene je najspornije bilo ono što smo čuli prilikom čitanja optužnice,
onih sedam točaka. To je katastrofalno i nerazumljivo. Pa, Domovinski
rat nije bio turistički provod, a niti avantura jednog naroda, nego
jedan cjelovit, mukotrpan i krvav proces u kojem se hrvatski narod
borio i izborio za svoju slobodu.
VL: Optužnica protiv generala Gotovine
ide od navodnih pojedinačnih zločina do udruživanja najužeg hrvatskog
državnog vrha u zločinački pothvat?
ROSO: Iz te nakaradne optužnice iščitavaju se i monstruozne
optužbe koje je tužiteljstvo preuzelo od velikosrpskih gubitnika rata.
Zna se da svaki rat nosi u sebi i negativne elemente. Najveći dio tih
negativnih elemenata, kada se govori u vojničkom smislu, mi smo
rješavali zajedno sa saveznicima, naglašavam saveznicima, i svi
manje-više znaju da smo na korektan način rješavali ponašanje i
odgovornost našeg kadra. Samo u Splitskom zbornom području procesuirano
je više od dvije i pol tisuća slučajeva. Ta brojka pokazuje da smo se
mi ponašali vojnički. Mi ne bježimo od toga da su se neke negativne
stvari događale mimo našeg znanja i utjecaja. Ali, mora se također reći
da smo mi stvari za koje smo znali sprečavali i odmah kažnjavali. I sve
to smo radili u uvjetima rata.
VL: Kako komentirate provedbu
Akcijskog plana i optužbe što su prenesene u pojedinim medijima, da ste
bili među glavnim pomagačima generalova bijega te da ste se čak bavili
i nezakonitim radnjama?
ROSO: Rijetko kada imam mogućnosti da se obratim javnosti jer ne
pripadam skupini onih kojima je to uvijek dopušteno. Ali kad mi se, kao
sada, ponudila prilika da nešto kažem, mogu reći da kakve god
bile formulacije koje se odnose na pomaganje generalu Gotovini
moje je bilo pomoći prijatelju onda kada je to bilo najpotrebnije. On
je moj prijatelji i bio je moj vojnik, znamo se od djetinjstva i nije
bilo razloga da ga se odreknem, kao što se ne odričem niti jednog svog
vojnika.
VL: Jeste li bogat čovjek da ste mogli
novčano pomoći generalu Gotovini?
ROSO: Volio bih da sam novčano mogao biti najveći pomagač jer bi to
onda značilo da sam financijski jak i moćan čovjek. Ali, ja to,
nažalost, nisam. Zna se kako ja živim, vrlo skromno, i to ne krijem. Ja
sam kao i dvije trećine hrvatskog korpusa na golom trotoaru.
VL: Nagađalo se da ste osnovali
Hrvatsko-kinesko društvo u Zagrebu kako biste lakše putovali i
dostavljali pomoć Gotovini?
ROSO: Uvijek sam putovao i putovat ću dok god ću to moći. To nije
ničiji problem. Točno je da vodim malo Hrvatsko-kinesko društvo Josipa
Severa, ali je točno i to da sam član ili u vodstvu još nekih društava,
poput onih u Europskoj uniji, a i u Magrebu.
VL: Možete li otkriti otkad je vaše
prijateljstvo s generalom Gotovinom i kako ga osobno doživljavate
kao čovjeka i vojnika?
ROSO: Naše poznanstvo i prijateljstvo je od nekih 70-ih godina, kada
smo zajedno služili u padobranskoj pukovniji u Legiji časti. Nakon
sedam-osam godina naši su se putovi razišli. Susreli smo se opet ovdje
u Domovinskom ratu. General Gotovina je čovjek koji ima mnogo ljudskih
i profesionalnih kvaliteta. Humanist je, natprosječno je inteligentan i
jako je ustrajan. Vjerujem da će on izdržati i ovu zadnju kušnju i kao
hrvatski Dreyfus vratiti se pobjednički.
VL: Izjavili ste nedavno da ste
uvjereni u nedužnost generala Gotovine i zbog prisege koja se daje u
Legiji stranaca.
ROSO: To je "Code de l Honneur", koji kaže da je čast i vjernost kod
nas vojnika koji smo stasali u Legiji u jednoj paraleli. Zato u Legiji
nije moguće stvoriti čovjeka koji je profesionalan, a da u sebi nema
izgrađen kodeks časti koji je prepoznatljiv kroz tradiciju, vjeru,
poštenje, moral i ponašanje. Te usvojene kvalitete general Gotovina je,
kao i mi svi izgrađeni na tim temeljima, nastojao prenijeti i svojim
vojnicima
Osude li Gotovinu, osudit će Hrvatsku
VL: Vjerujete li najavama kako će
hrvatska Vlada na različite načine pomoći obrani generala Gotovine?
ROSO: Radije bih odgovorio s nadam se – nego vjerujem, jer vjerujem
samo u Boga. Kao što se navodi i putem medija, očekujem i nadam se da
će hrvatske vlasti učiniti sve na što boljoj pripremi obrane od onakvih
optužba. Bude li zbog takve optužnice osuđen Gotovina, jednako će biti
optužena i Hrvatska. Nadam se da će određeni dokumenti napokon biti
stavljeni na raspolaganje i generalovim braniteljima, a ne samo sudu.
Smatram da hrvatske vlasti, kao što je to skupovima podrške
Gotovini pokazao hrvatski narod, ne smiju prihvatiti sudsko tumačenje
Domovinskog rata.