Alkarski vojvoda mr. Ante Vučić osam godina obnaša tu najistaknutiju dužnost u alkarskoj povorci, a vrlo rijetko daje intervjue.
Uoči 302. sinjske Alke koja će se trčati u nedjelju, razgovarali smo o posebnosti ove godine u kojoj će se trčati dvije Alke, pripremama za predstojeću, značaju one održane u Vukovaru, politici i političarima, a otkrio nam je i kako će biti intoniran njegov govor kojim se završavaju alkarske svečanosti.
Izabrali ste alkare kopljanike koji će ove godine trčati alku, pripreme traju. Ide li sve po planu?
Kao zapovjednik alkarske povorke vrlo sam zadovoljan sa svim što se događa na pripremama. Ove smo godine malo kasnije počeli zbog svečane Alke koju smo održali u Vukovaru jer smo htjeli da se alkari, momci i konji malo odmore. Ali, sve teče izvanredno, na ponos Sinja i Cetinske krajine očekujem da Alka i ove godine prođe veličanstveno.
Ova je godina iznimna jer će ovo biti druga Alka. Kakvo je, po vašem mišljenju, značenje svečane Alke u Vukovaru?
Ovo je četvrti put u dugoj povijesti Alke da se trči svečana Alka izvan Sinja. Alku u Vukovaru posvetili smo svima koji su dali svoje živote za Vukovar i za Hrvatsku i zbog toga smo je vrlo emotivno doživjeli. Alka u gradu heroju dugo se pripremala. Prvi ju je put spomenuo ratni ministar obrane Gojko Šušak, koji je prije Oluje rekao da iduće godine neprijateljski topovi neće biti upereni prema Sinju. Rekao je: “Trčat će se Alka i u Vukovaru, ne samo u Sinju.” To je tinjalo među Vukovarcima i Sinjanima i konačno smo je u svibnju ove godine i ostvarili. Vukovar i svi koji žive u Vukovaru, zaslužili su Alku s puno emocija Zahvaljujem gradu Vukovaru, timu koji je bio zadužen za pripremu i svim građanima Vukovara i Slavonije, tim ponosnim ljudima i izvrsnim domaćinima.
Alka u Vukovaru pamti se i po vašem emotivnom govoru kojeg ste održali pod temperaturom od 39,5 stupnjeva.
Ja sam se kao i svi ostali dugo pripremao za svečanu alku. Moje zdravstveno stanje je bilo u redu, osim malo nervoze zbog Alke u Vukovaru, ali dobio sam visoku temperaturu, dehidrirao i završio u vukovarskoj bolnici. Liječnici su rekli da mi ne mogu dopustiti da uzjašim na konja, ali rekao sam im “Alka se bez mene ne može održati i ja se moram obući i otići na vlastitu odgovornost. Isključite infuziju, ja idem uzjašiti na konja, održati alku i govor i vratiti se.” Hvala Bogu sve je prošlo u redu, vratio sam se i ostao još tri dana u vukovarskoj bolnici čijem medicinskom osoblju od svega svrha zahvaljujem. Moj je govor bio emotivan zato što sam s gradom Vukovarom i Vukovarcima stalno bio kao načelnik Uprave za skrb u Ministarstvu obrane. Tijekom rata i iza rata postao sam njihov prijatelji i doživljavao sam ih na poseban način. To se moralo osjetiti u mom govoru. Govorio sam iz duše i srca i bio zahvalan Čudotvornoj Gospi Sinjskoj što mi je pomogla da se unatoč visokoj temperaturi održim na konju. Nitko nije znao u kakvom sam stanju osim moje supruge, predsjednice, premijera i predsjednika VAD-a. Nisam dao ni da mojoj djeci kažu.
Vojvodin govor pečat je svake Alke. Jeste li već pripremili govor za 302. Alku?
Svaki moj govor mora biti aktualan i ne mogu ga puno ranije pripremati. Sreća je u svemu ovome što Alka ima sve do tančina određeno u Statutu što mi olakšava održavanje govora. Po Statutu, jedan dio govora je povijesni, jedan aktualni. Taj aktualni dio ne mogu mjesecima prije pripremiti. Naravno da razmišljam o tome što reći i da to kažem na pravi način. Ono što je po mom sudu prepoznatljivo je da govorim iz srca i duše i to što osjećam. Odgojen sam u obitelji da volim Alku, puno sam žrtvovao za Alku iako ne živim u Sinju, već u Zagrebu. Štujem Gospu, Boga i volim Hrvatsku.
Bili ste sudionik Hrvatskog proljeća i Domovinskog rata.
Da, bio sam aktivni sudionik Hrvatskog proljeća 1971. kao predsjednik Zavičajnog kluba studenata Sinja i Cetinske krajine i snosio sam posljedice nakon njegovog gušenja. Poslije policijske racije u studentskom domu Nina Maraković izbačen sam iz doma tako da sam se neko vrijeme skrivao kod prijatelja, čak sam jedno vrijeme spavao u potkrovlju crkve na Volovčici u Zagrebu. Nije bilo lako. Ali, završio sam edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, potom poslijediplomski i magisterij na Medicinskom fakultetu te započeo pisati doktorsku disertaciju. Započeo je Domovinski rat, sve sam prekinuo te s dvojicom braće i 28 mojih Vučića otišao sam u rat. Nisam doktorirao, ali zadovoljan sam što imamo suverenu Hrvatsku. A ovo rukovodstvo koje je danas, s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, premijerom Vlade Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, vjerujem da vode Hrvatsku najboljim putem za sve nas.
Znači, nećete biti oštri ove godine u svom govoru?
Ne, ni u kom slučaju. Kada vidim u svečanoj loži ljude koji žive za Hrvatsku i vole je, tada sam i ja sretan.
Govor vojvode prenose svi mediji i analiziraju politički analitičari. Zamjerili su vam 2014. godine kada ste pozdravili Kolindu Grabar-Kitarović kao buduću predsjednicu, a u gledalištu je bio i Ivo Josipović, pokrovitelj Alke?
Mislim da ni u jednom trenutku nisam pogriješio što sam pozdravio tadašnju pomoćnicu glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju u pozdravnom govoru. To je bila naša najviša vojna funkcija u vojnom savezu. To što je ona bila protukandidat Josipoviću, ja to nisam istaknuo. Rekao sam da želim da svoje međunarodno iskustvo iskoristi za dobrobit Hrvatske. Zaista sam mislio tako i drago mi je što je postala predsjednica Republike Hrvatske. Zadovoljan sam jer sam osjećao da ta žena živi za Hrvatsku.
Je li moguće odijeliti politiku i Alku?
Htjeli ili ne htjeli, idu jedno s drugim. Kada sam se pripremao, osobito prvih godina, čitao sam govore prijašnjih vojvoda i ne može se odvojiti Alku od politike niti politiku od Alke. Ali, nikome ne bi trebalo smetati što ja pozdravim nekoga ako je zaslužio da ga se pozdravi. Ljudi mi govore “Vojvodo koga ti pozdraviš, taj pobjeđuje”. Odgojen sam da volim Hrvatsku, živim za Hrvatsku i ako su takvi ljudi na funkcijama, zadovoljan sam.
Andrej Plenković, koji će biti prvi put na Alci u Sinju kao premijer, veliki je prijatelj Alke.
On je organizirao dolazak cijele alkarske povorke u Bruxelles i omogućio da pred EU parlamentom pozovemo sve zemlje članice na proslavu 300. sinjske alke. Sve je isfinancirao iz sredstava koje je on dobio. Zašto ne bi s radošću pozdravio čovjeka koji je toliko učinio za Alku koja svima nama pa i meni toliko znači?
Kada ste naučili jahati?
S konjima sam takoreći od rođenja. Moji su bili dosta imućni, držali smo 5-6 konja i ja sam bio zadužen za njih. Trčao sam trke na sinjskom polju i bez sedla i bez znanja roditelja. Na jednoj sam trci trčao na tri konja, toliko sam bio dobar jahač. Sa mnom se utrkivao sadašnji predsjednik časnog suda Ivan Zorica. Bili smo generacija, utrkivali smo se.
Nakon 300. alke kada su u Sinju izgrađeni Alkarski dvori, otvoren Muzej alke, rasvijetljeni su povijesni detalji. Je li Alka doživjela svoju kulminaciju ili ima još prostora za napredak?
Uz razumijevanje hrvatskih vlada napravili smo nešto o čemu se divi cijela Hrvatska. U razgovorima smo s Vladom kako dalje jer volonterski je teško. Kroz povijest Alke vojska je najviše brinula o alkarskim konjima pa je bilo lakše. Za vrijeme prvog predsjednika i počasnog alkarskog vojvode dr. Franje Tuđmana hrvatska vojska je brinula o alkarskoj ergeli, a od 2000. prepušteni smo sami sebi. Hvala Bogu, sada imamo razumijevanje Vlade RH i resornih ministarstava. Vjerujem da ćemo naći načina kako to riješiti kroz proračun, nadam se već od iduće godine.
Na tri konja! Kako to ide?