Anto Đapić na izbore izlazi sa svojom strankom Desno u IV. izbornoj jedinici. Računa na pravaške, ali i glasove HDSSB-a te HDZ-a. No, smatra kako bi mu HSP, kojem je godinama bio na čelu, mogao biti uteg u nedjelju.
Ante Prkačin drugi je na listi Vaše stranke Desno, a često ste se, donedavno, politički sukobljavali, pa i bili u svađi.
– Imali smo uspona i padova, a izgubili smo puno vremena. Razmišljamo slično, ali su nam različiti pristupi i karakteri. On će privući dio birača koji vole njegov stil, a zajedno možemo okupiti sve pravaške glasove kao i dio HDSSB-ovih i HDZ-ovih.
Tko je predložio tu suradnju?
– Ja sam s njim stupio u kontakt. Htio sam da lista bude spoj mladosti I iskustva. Kao peterostruki saborski zastupnik, smatrao sam da imam pravo predvoditi listu, a Prkačin daje posebnu dimenziju kroz osebujni stil života, od ratnika, pjevača, pjesnika do političara. Na listi nam je i mladi Damir Petkov iz Švicarske, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za dijasporu, kao i šest gospođa s uspješnim karijerama.
Špekuliralo se i kako ste se odlučili na samostalni izlazak jer su, navodno, propali pregovori s HDZ-om da Vas on uvrsti u svoju listu.
– Nisam uopće pregovarao s HDZ-om. Bilo je neformalnih priča, ali ne službenih. Znao sam odmah kako tu nema neke priče jer su procjenjivali da bih preferencijalnim glasovanjem dobio više glasova od njih. Možda sam na posljednjim parlamentarnim izborima, a gušt da nisam nikome dužan i mogu reći što želim, ne može mi platiti nijedno saborsko mjesto. Osim toga, promovirali smo stranku Desno.
Ističete kako je, citiram, krajnje vrijeme da nacionalne manjine prestanu odlučivati o sastavu Vlade. Mijenjali biste izborni zakon?
– Sa 92.000 osvojenih glasova imao sam svojedobno jednog saborskog zastupnika, a osam manjinskih zastupnika bira ukupno 25.000 birača. To je diskriminirajuće. Pravi bi potez bio da ih se bira s nacionalnih lista, a ne bude li dovoljno manjinskih zastupnika, može se ići na nove izbore. Ali da ne idemo tako daleko, trebaju biti limitirani nečim što su manjinska prava, a ne da odlučuju o proračunu. Naša prava prema manjinama zbroj su svih mogućih prava koja postoje u Europi. Treba to svesti na neku razumnu razinu, to je dobro za manjine, ali i razvoj Hrvatske.
Dok, primjerice, HDSSB glasno priziva regionalizaciju, Vi ste jasno protiv nje.
– Slavoniji ona ne odgovara. Ne možete ići u regionalizam kada ste duboko osiromašeni. Treba nam snažna centralna vlast koja će pomoći da Slavonija i Branja uhvate priključak.
Kakav izborni rezultat očekujete?
– Osvajanje parlamentarnog statusa ravno je pobjedi. Hrvatska je duboko polarizirana na dva velika bloka i teško je izboriti se za prostor. I izašli smo stoga samo u IV. izbornu jedinicu, gdje su naši ljudi najprepoznatljiviji. Realno je očekivati jedan saborski mandat, a hoćemo li osvojiti I drugi, vidjet će se u nedjelju.
Na koje biračko tijelo računate?
– Imamo veliki broj birača pravaške orijentacije jer sam prepoznat kao dugogodišnji šef pravaškog pokreta s izvrsnim uspjesima. Naravno, očekujem i glasove dijela HDZ-ovih i HDSSB-ovih birača jer smatram da smo dobro postavili teze nacionalne desnice. Fokusirali smo se, uz već spomenuto, na vraćanje Središnje banke pod ingerenciju Sabora, uvođenje hrvatskog standarda za uvoz roba… Moj program je moj život posljednjih 25 godina, pet puta sam osvajao mjesto u Saboru.
Hoće li Vam bivša stranka HSP biti uteg na izborima ili upravo suprotno?
– Dosta me građana poistovjećuje s HSP-om pa oni nama mogu odnijeti nešto glasova, minus su mi u ovom trenutku. Mnogo smo uložili u identifikaciju stranke Desno. Predstavljamo konzistentnu politiku, ali nastupamo pod drugim brendom.
Kakav rezultat prognozirate HSP-u?
– Neće osvojiti ni jedan mandat. Popularnost Ruže Tomašić bila je iz koalicije s HDZ-om, birači su ju percipirali kao nešto čvršće, odlučnije, a što nema veze s realnošću. Prepoznao je to i HDZ pa ju je otklonio. Hrvatska će vlada biti formirana i bez nas, i bez HDSSB-a i bez Mosta. Nije nam cilj biti dio Vlade, dovoljno je da se u Saboru čuje glas korektiva. Mi nismo dužni nikome, mnogi su dužni meni.
Tko Vam je prihvatljiviji kao budući premijer, Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko?
– Apsolutno je potrebna promjena. Milanović se delegitimirao kao mogući vođa hrvatskog naroda zbog “lex Perković”. Nije smio, kao relativno mlad, upasti u tu zamku. Praktički to znači da njegova politička opcija nije prekinula sa svojim naslijeđem. Puno su se bavili svjetonazorskim pitanjima, a mandate su dobili da pokrenu Hrvatsku nabolje.
Kako komentirate Glavaševu Slavonsku sokolsku gardu?
– Meni je SSG simpatična priča, ne znam što su svi graknuli. Čudi me kad HDZ skoči jer su gotovo privatizirali proslavu na Bleiburgu, na kojem je koliko hoćete crnila, što ja podupirem, crno je moja boja. Branimir Glavaš uvijek vuče snažne poteze, želi biti kreator, a ne objekt kreacije. Garda je vrsta provokacije kojom on radikalizira svoju situaciju, u tome je uspio, svi su se na to upecali. Koliko je to opravdano za glasove, pokazat će se u nedjelju. Ja sam tu fazu prošao.
Protivite se odgodi kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca.
– Slučaj Stepinac upozorava na duhovnu krizu. Jedini smo ustali protiv odgode kanonizacije. Da se radi o religijskim pitanjima, ne bismo ni riječ rekli. No, radi se o klasičnoj politici gdje su srpski čelnici iznijeli negativna stajališta, što mene vrijeđa kao katolika.
ovaj lik je pravomoćno na sudu osuđen zbog prepisivanja magisterija. i još ima obraza pojaviti se u javnosti? i pričati o moralu??? sumrak razuma.