Ja sam sad Antonija Raketa. Savršeno se osjećam, na glavi imam raketu jer će mi ona ispraviti glavu. Teška je, ali imam osjećaj kao da bih s njom mogla poletjeti. Ne jurim u petoj nego u šesnaestoj brzini - rekla nam je djevojčica Antonija Sever, koja se “raketom” sama prozvala, a kojoj je složenom operacijom u Universitats – Kinerspital beideru u Baselu podignuta na jednu stranu naslonjena glavica. Antonija, koju smo posjetili u privremenom domu u Baselu, tako se prozvala zbog izgleda odnosno zbog fiksatora koji joj drže glavu uspravnom i oklopa na gornjem dijelu tijela koji ima zadaću ispraviti joj rebra, ramena i ostale dijelove tijela te mišiće koji su zbog naslonjene glave poprimili drugačiji izgled ili funkciju.
Taj su nadimak prihvatili i svi djelatnici klinike budući da se Antonija uistinu dobro i brzo oporavlja, ali i zbog djevojčičina živahnog temperameta. Inače, majka i kći su prije tjedan dana preselile iz bolničke sobe u bolnički apartman iz kojeg nekoliko puta dnevno odlaze na terapije u bolnicu udaljenu tek dvije minute šetnje. Sada su mnogo slobodnije jer osim sobe u kojoj borave mogu koristiti zajedničku kuhinju i blagovaonicu.
Zbog pomoćne konstrukcije koju zasad nosi, Antonija u šali samu sebe naziva "raketom":
- Bilo mi je jako teško kada sam morala gledati drugu djecu koja su bolesna, a ovdje mi je puno lakše - objasnila nam je Antonija, a sami smo se uvjerili i da joj više odgovara mamima od bolničke kuhinje. Prošli vikend prvi put bile su bez ikakvih bolničkih obaveza pa su udovoljile barem nekim od brojnih poziva kojima su obasute, a kojima ih Hrvati u Švicarskoj pozivaju u svoje domove ili na izlete. U subotu su tako s tamošnjom vjeroučiteljicom Marijom Marušić, koja je inače rodom iz Hrvatskog zagorja, popodne provele u svetištu Mariastein, marijanskom svetištu na visokoj stijeni. Tu su zahvalile za sve dosadašnje liječenje i za sve svoje dobrotvore.
Obišle su i imanje benediktinaca, a Antoniju su najviše oduševile kravice. Na trgu je Antonija sama točila tradicionalno švicarsko piće, čisti sok od jabuka, kojim nas je nudila. Nedjelju su, pak, provele kod obitelji Gudelj koja stanuje nedaleko od bolnice. Antoniju svi obožavaju i vole, ugađaju joj na sve moguće načine, donose joj darove, posjećuju je... Najveće iznenađenje bile su nam terapije. Dobra teta Cristina koja je zadužena za Antonijine terapije već prilično dobro govori hrvatski.
I dok ona Antoniju pita na hrvatskom: “Boli li te”, Antonija odgovara na njemačkom. Antonijina glava, rekla nam je fizioterapeutkinja Cristina, prvih je dana terapije stalno padala na jednu stranu, no sada Antonija već čvrsto drži glavu i uči je okretati pomoću vrata budući da je prije okretala cijelo tijelo. Vježbe se rade i kako bi joj se poravnala ramena, oči, na svoje mjesto sjela sva rebra, a iako joj lice naočigled poprima simetričan izgled, za potpuno ispravljanje još će se raditi posebne vježbe. I sve drugo, poput sinusa, dišnih puteva, jednjaka i svega ostalog zakrivljenog, sada poprima normalan položaj i funkcije.
- Mirne smo i sretne jer je sve čega smo se bojale iza nas. Sad više nema nikakvih opasnosti, sve je dobro prošlo i samo o Antoniji ovisi kada će sve završiti. Po dosadašnjim rezultatima i onome što kažu liječnici i terapeuti, stvarno je uporna i strpljiva i stoga su rezultati bolji od očekivanih. U svemu što smo prošli i što prolazimo nismo same. S nama su brojni Hrvati koji nam dolaze u posjet i pri ruci su nam u svakom trenutku. Svima njima, kao i svim dobrim ljudima u Hrvatskoj, od srca hvala - kaže majka Božica Sever.
Neka druga djevojčica
Antonija uopće ne želi gledati svoje fotografije snimljene prije operacije. To nisam ja! Ne znam koja je to djevojčica! Nisam je nikada srela, baš nikada, nisam je uopće poznavala - reakcija je male Antonije na fotografije snimljene prije samo tri tjedna.
Liječnici zadovoljni oporavkom
Antonijina glava bila je na lijevom ramenu, mišić je bio jako zadebljan i srastao s postojećim ožiljkom od prijašnje operacije. Operacijom smo produljili mišić čime smo postigli da glava nakon operacije jednostavno stoji uspravno. Ovaj fiksator koji joj je stavljen ima zadaću da se glava ne može vratiti u početni položaj, odnosno natrag na lijevo rame. Sad je važna terapija koja se provodi i nakon koje glava više neće padati. Fiksator će morati nositi još najmanje tri mjeseca, a nakon toga glava više neće padati - rekao nam je prof. dr. Fritz Hefti, inače šef dječje kirurgije ove klinike i stručnjak koji je uz stručnjaka za operacije kralježnice dr. Carola Haslera operirao djevojčicu. Inače, u svom radnom vijeku prof. Hefti obavio je velik broj sličnih operacija, no priznaje da je ova, uz još samo jednu, bila najteža. Zaista sam zadovoljan s Antonijom! Antonija je jako dobra! - kaže prof. Hefti koji prognozira da će Antonija trebati još najmanje četiri tjedna vježbati u klinici, nakon čega će se odlučiti o daljnjim postupicima. Za Antoniju uz spomenute stručnjake brinu se i brojni drugi, od okulista do asistenata.