Antonio Cassese: Gotovina se treba braniti sa slobode

Profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Firenci Antonio Cassese ulazi u povijest kao prvi predsjednik Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Tu je funkciju na zahtjev UN-a obnašao od 1993. do 1997. godine. Glavni tajnik Kofi Annan imenovao ga je 2004. godine za istražitelja zločina u Darfuru, a trenutno je predsjednik kaznenog suda za Libanon. Cassese je na američkom Sveučilištu Yale sudjelovao na konferenciji u povodu odlaska profesora Mirjana Damaške u mirovinu, pa je to bila prigoda da se za Večernji list prisjeti bivših i sadašnjih zbivanja u Haagu.

* Tijekom Vašeg mandata u Haag je stigao general Blaškić. Kako danas komentirate taj slučaj?
– Sud je bio tek u povojima, osnivao se. Bilo je kašnjenja u organiziranju ureda. Sjećam se da smo imali problema sa svjedocima. Ljudi bi jedno rekli a poslije se preplašeni ograđivali od toga, pa smo uveli pojam “sudskih svjedoka”. Slučaj Blaškić bio je zanimljiv, a pamtim da je Hrvatska plaćala milijunske iznose za njegov smještaj u “sigurnoj kući” u Haagu te veliko osiguranje. Zanimljiva je i kritika presude Blaškiću koju je izgovorila Carla del Ponte kazavši da “ovaj slučaj predstavlja dvojbene rezultate pravednosti, postignute isključivo političkim pritiskom”.

* Zar baš Vi niste bili poznati po tome da ste tražili da se optuženici brane sa slobode ili da budu u humanijim prostorima od zatvorskih ćelija?
– Da, ja bih danas generala Gotovinu i druge pustio na slobodu u Hrvatsku uz valjana jamstva da će se odazivati sudskim procesima, jer je Tribunal skup, a uvjeren sam da je optuženicima u interesu da se sve što prije završi te nema potrebe da bježe ili bojkotiraju proces.


• Tijekom rada u Haagu upoznali ste mnoge hrvatske dužnosnike. Koga posebno pamtite i da li je točno da se planiralo podizanje optužnice za Tuđmana i Šuška?
– Surađivao sam s ministrom Granićem, kojem nije bilo lako sve dogovoreno provesti kod kuće. Po dobroj suradnji pamtim Ivana Šimonovića. Bio je vrlo odgovoran, profesionalan, uz razvijenu nacionalnu crtu. Optužnice za ministra Šuška i predsjednika Tuđmama ozbiljno su razmatrane pa dijelom i prikupljeni podaci za podizanje, ali mislim da su njihova teška zdravstvena stanja za koja se znalo da nema izlječenja prevagnula da se to ipak ne dogodi.


Suci haaškog suda

* Je li suradnja između Zagreba i Tribunala tada bila kvalitetna?
– Sve se to tek pokretalo, zahuktavalo, trebalo je pratiti događanja u regiji, reakcije prema Haagu, koje nisu uvijek bile pozitivne. Milošević je još bio na vlasti, a Hrvatska je oslobađala svoje teritorije. U mome mandatu dogodilo se integriranje istočne Slavonije i Oluja. Mesić je napravio velik iskorak u suradnji s Haagom!

* U kojem smislu?
– Stjepan Mesić pomogao je svjedočenjem ali i otvaranjem arhiva na Pantovčaku i dostavom potrebnih dokumenata. To ocjenjujem jako pozitivnim činom i uvjeren sam da bi bez Mesićeve pomoći bilo puno teže u suradnji Hrvatske i Tribunala, ali i percepciji suda. Pomogao je Haagu!

• Hoće li se Tribunal za bivšu Jugoslaviju po rezuluciji Vijeća sigurnosti zatvoriti 2010. godine?
– Nisam siguran da je to moguće. Predviđam produžetak do 2012. godine.

* Pročitali ste knjigu Carle del Ponte o godinama provedenim u tužiteljstvu. Nedavno je objavljena i u Zagrebu. Kako komentirate njezine sudske memoare?
– Vrlo je neuobičajeno da jedan visoki sudski namjesnik, kad jednom skine togu, piše knjigu u kojoj progovara o povjerljivim detaljima iz svoje profesionalne karijere. Slavni tužitelji iz Nürnberga Jackson i Taylor nisu ostavili nikakva pisana sjećanja. Carla del Ponte, za razliku, nije se uopće ustručavala povjeriti sve o bijesu vlada, sudaca, moralista... i čim je napustila Haag, odmah nas je počastila svojim memoarima. Kritizirala je i strukturu tužiteljstva u Haagu, što je vjerojatno Hrvatskoj zanimljivo jer kaže da je “uspostavljen 1994. godine od njenog prethodnika iz Australije, i osmišljen tako da se bavi samo sitnim ribama, nesposoban da provede istrage i optuži vođe”.

* Imate li i koju profesionalnu primjedbu na tužiteljicu?
– Prilično neuvjerljivo zvuče njezina pojašnjenja o obustavi istrage o eventualnim ratnim zločinima NATO-a na Kosovu. Carla del Ponte kaže da je NATO odbio opskrbiti je dokazima i dokumentima i drugo da je eventualna optužba pilota NATO-a mogla dovesti u pitanje sigurnost suda koju je NATO jamčio u Bosni i na Kosovu. Mislim da bi tada njen žustri javni apel upućen zapadnim silama ipak ih malo uzdrmao. Moglo se barem ispitati neke pilote pa makar oni bili i “nižerangirane” osobe. No ako se pažljivo čita, zaključuje se da je Carla priznala i brojne krive procjene.