Antun Vrdoljak: Mesić, nažalost, ne zna ništa osim plivati i voziti bicikl

S Antunom Vrdoljakom (77), članom Međunarodnog olimpijskog odbora i filmskim redateljem, razgovarali smo u Pekingu, u prizemlju hotela “Zhao Long”, u kojem je smještena i Hrvatska kuća. Tonči je strpljivo odgovarao na sva pitanja, ne krijući emocije: rasplakao se na spomen Dražena Petrovića i bio ljutit kad je govorio o Stipi Mesiću. Hvaleći ideju o Hrvatskoj kući na Olimpijskim igrama, Vrdoljak nam je otkrio kako je to počelo i kako je nedavno na tome zaradio 120.000 kuna.

– Prvi smo put Hrvatsku kuću imali u Atlanti. I strašno su me napali zbog toga. Valjda im je smetao naziv. “Globus” je čak objavio članak u kojem me optužio da sam za Hrvatsku kuću potrošio golem novac. Tužio sam taj tjednik i nedavno dobio 120.000 kuna odštete. Dobio sam ja i neke druge sporove protiv njih, iako mi njihova odvjetnica Vesna Alaburić stalno govori: “Ovaj put nećete dobiti!”

• Prozvani ste da ste u Peking došli sa suprugom, sinom i snahom i njihovo četvero djece na trošak MOO-a?
– Ne znam što je to u toj našoj hrvatskoj duši da se postavlja to pitanje. Svi članovi Međunarodnog olimpijskog odbora imaju neka prava, ali i velike obveze. U ta prava spada i to da mogu na olimpijske igre dovesti članove svoje najuže obitelji: suprugu, djecu, njihove supružnike... Djeca do 12 godina mogu biti s nama. Svi oni ne moraju plaćati ulaznice jer su akreditirani, borave u istom hotelu koji ima visok rang, ali ga moraju platiti. Moji su avionske karte također platili iz svog džepa. Sve je to skupo i zato su i otišli iz Pekinga i prije kraja Olimpijskih igara. Bili su ovdje deset dana, a i to je prevelik trošak.

• U Pekingu je više od 200 raznih hrvatskih dužnosnika: političara, članova upravnih odbora sportskih saveza, predstavnika sponzora... Nije li to previše?  
– Ne znam je li to previše, ali zašto nisu pisali o drugima, nego su se dohvatili obitelji Antuna Vrdoljaka.

• Možda zato što ste vi bili najbrojniji.
– A nije baš tako.

• Tko je bio brojniji?
– Zar ćemo se i prebrojavati?

• Imate petero djece i koliko unučadi?
– Imam petero djece i 11 unučadi i nisam ih sve mogao dovesti u Peking, jer nemam toliko novca.

• Tu ste ubrojili i Tina Višnjića.
– Naravno, i njega.

• Dječačić je iz SAD-a. Lijepo ime su mu dali?
– Da. Mogao je biti i Šime. Tako u glumačkim krugovima, Mlikota i drugi prijatelji, zovu Gorana. No, papigi su dali to ime, pa nisu mogli i djetetu. Jednom su glumci iz Hitne službe igrali humanitarnu nogometnu utakmicu, a Goranu su dali dres brazilske reprezentacije. A on im je rekao: “Što ste mi ovo dali, imam ja svoj dres i to od najjače reprezentacije na svijetu!” I navukao je dres hrvatske reprezentacije na kojem piše Šime.

• Zadovoljni ste svojim zetom Goranom Višnjićem, unatoč aferi s izvanbračnim djetetom?
– Afere nije bilo. To nas kao obitelj nije pogodilo. Pogodi vas nevrijeme kad ste nezaštićeni. Naša obitelj je zaštićena.

• Zetom kao glumcem ste zadovoljni, zato i igra u Vašim filmovima. A snahom Vannom kao pjevačicom?
– Ne bih htio nekoga uvrijediti, ali Vanna ima najljepši glas na hrvatskoj estradi.

• Dotaknuli ste podijeljenost hrvatskog društva, što je možda i naš najveći problem danas. Kako izaći iz tog stanja?
– Pokušavalo se, ali se uvijek nailazilo na jak otpor. Sjećam se događaja koji su pratili moje pristupanje HDZ-u, u kolovozu 1989. godine. Tuđman me dan prije toga sreo na sjednici Predsjedništva Matice hrvatske, koja je od 1972. bila zabranjena. Znači Udba je čuvala sva naša imena i vlastima nije bio problem da nas pozovu kako bi se obnovio rad Matice.

I bilo je tad žestokih govora i izjava. Pitao sam što će biti sa članovima Matice iz ogranaka. Svi koji smo tamo sjedili, neki su platili više neki manje, ali bilo je zabilježeno da smo proganjani. Vidio se novi dan, već je zora pucala i znalo se da će ti ljudi biti rehabilitirani. Velik broj ljudi izvan Zagreba bio je proganjan, možda i više od nas u centrali, no to je ostalo nezabilježeno. Sjećam se jednog Ujevića iz Imotskoga koji je dobio tri godine zatvora a nitko o tome nije pisao. Ostao je bez profesorskog posla, djeca su ostala gladna...

Zato sam tražio da se rehabilitiraju svi članovi Matice, te da tek nakon toga možemo razgovarati o obnovi Matice. Rekao sam im: “Vi ste poredak koji je prvi u povijesti zabranio Maticu hrvatsku. Ni Khuen-Hedervary ni kralj Aleksandar nisu joj nikad zabranili rad. Vi ste je prvi zabranili i neće vam to proći lišo, izvolite rehabilitirati sve članove.” To se Tuđmanu dopalo kao nekakav radikalan govor i tako smo se našli u Baraki. Pitao me hoću li ući u HDZ, rekao sam da su moji svi bili u HSS-u. On je rekao: “I moji!” Poveo me u obilazak baraka i moram reći da sam bio uznemiren. Da sam prije vidio to što sam tada vidio, ne bih ušao u HDZ. No, obećao sam.

Cijeli razgovor pročitajte u subotnjem izdanju Obzora

• Sa sadašnjim se predsjednikom države baš ne ljubite?
– Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je jednom izjavio da su moje jedine reference da budem član Međunarodog olimpijskog odbora to što znam plivati i voziti bicikl. Ja na to mogu uzvratiti ovako: na žalost, naš predsjednik zna samo to: plivati i voziti bicikl.
• A premijer Ivo Sanader?
– Sanader je moj prijatelj, a o prijateljima se govori samo najbolje.