Papa Franjo: Ne klasificiraj bližnjega po narodnosti ili religiji

Nemoj klasificirati druge, po narodnosti ili religiji, kako bi vidio tko ti je bližnji, a tko ne, kazao je papa Franjo tijekom današnje opće audijencije. Možeš postati bližnji svakoj osobi koju susretneš, koja potrebuje, ako u srcu imaš smilovanja, središnja je teza Papina tumačenja Isusove prispodobe o dobrom Samarijancu, koju je predstavio tijekom današnje opće audijencije.

„Tko je moj bližnji?“, pitanje je koje je jedan zakonoznanac postavio Isusu, želeći znati što mu je činiti da baštini vječni život. Želja zakonoznanca bila je imati jasno pravilo koje će mu omogućiti da druge klasificira u „bližnje“ i „ne-bližnje“; one koji mogu postati bližnji i one koji to ne mogu. Krist mu odgovara poznatom prispodobom o čovjeku kojeg su razbojnici izranili i ostavili polumrtva.

Možeš poznavati cijelu Bibliju, možeš znati sve liturgijske rubrike, možeš poznavati svu teologiju, ali iz spoznaje ne slijedi automatski ljubav: ljubav je jedan drugi put: s inteligencijom, ali nešto više, kazao je Franjo.

Ne postoji pravo bogoštovlje koje ne vodi služenju bližnjemu, rekao je Papa, dodajući kako pred patnjom toliko velikog mnoštva iscrpljenog glađu, nasiljem i nepravdama, ne možemo ostati gledatelji. Zanemarivati patnju čovjeka znači zanemarivati Boga!

„Ako se ne približim muškarcu, ženi, djetetu, starcu koji pati, ne približavam se Bogu“, naglasio je Franjo.

Ranjenom se čovjeku u prispodobi o svećeniku, levitu i Samarijanacu smilovao Samarijanac: „šizmatični Hebrej, kojeg se držalo strancem, poganinom i nečistim“. Razlika je u tome što su svećenik i levit „vidjeli“, ali su im srca ostala zatvorena i hladna. Srce Samarijanca je pak bilo usklađeno sa srcem samoga Boga. „'suosjećanje'“ – kako je rekao – „bitna je karakteristika Božjega milosrđa. Bog suosjeća s nama.“ To, prema papi Franji, znači da „Bog pati s nama, osjeća naše patnje“.

U gestama i djelovanju dobroga Samarijanca prepoznajemo Božje milosrdno djelovanje u cijeloj povijesti spasenja. Radi se o „suosjećanju s kojim Gospodin izlazi u susret svakome od nas: ne zanemaruje nas, poznaje naše patnje, zna koliko nam je potrebna pomoć i utjeha. Približava nam se i nikada nas ne napušta“, objašnjava Franjo.

Postupanje Samarijanca nas poučava da suosjećanje i ljubav nisu magloviti osjećaji, nego da to znači brinuti se za drugoga, sve do toga da se za njega plaća. To znači kompromitirati se čineći sve nužne korake kako bi se drugome približili, sve do poistovjećivanja s njime: „Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe“.

Isus na kraju prispodobe mijenja perspektivu zakonoznanca koji je želio znati kako razlikovati bližnjega od onoga tko to nije: „Ne treba klasificirati druge kako bi vidjeli tko je, a tko nije bližnji. Možeš postati bližnji svakoj potrebitoj osobi koju susretneš, ako u srcu imaš smilovanja, to jest sposobnost patiti s drugim“.

Prispodoba o dobrom Samarijancu za sve nas predstavlja divan dar, ali i zadaću, naglasio je Franjo i dodao kako “Isus svakome od nas ponavlja ono što je rekao zakonoznancu: 'Idi pa i ti čini tako'“. Svi smo pozvani poći putem dobroga Samarijanca, koji je lik samoga Krista.

>> Romea i Juliju iz izbjegličkog kampa razdvojio papa Franjo