Imam 31 godinu, živim u Zagrebu, visoko sam obrazovan i nezaposlen. Diplomirao sam na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu 2009. te otad, kao i većina mojih kolega, bezuspješno tražim posao jer sam “neiskusan, nesposoban ili jednostavno prekvalificiran”. Zanimljivo je da netko može biti sposoban završiti zahtjevan fakultet a da je pritom “nesposoban” raditi. Ipak, ja ne gubim nadu i ne odustajem od svog prava na pristojan život jer znam da ga zaslužujem...
Šokantni podaci
Ovo je pismo našeg čitatelja Aleksandra Jovića, koji se javio potaknut slikom “novog hrvatskog siromaha”, o čemu smo prekjučer pisali u Večernjem listu. A to je, temeljem šokantnih podataka Zavoda za statistiku, školovan, urban i nezaposlen mlad čovjek. Doista, na Zavodu za zapošljavanje, među najbrojnijim zanimanja u kategoriji visoke stručne spreme, magistara i doktora znanosti, ponajviše je ekonomista, njih 3503, slijede ih pravnici, njih 1807, potom i 561 novinar. Usporedimo li ove najnovije statistike s onima otprije tri godine, lako je uočiti da prva mjesta drže gotovo ista zanimanja. S tim da je danas na burzi, tri godine poslije, ekonomista trostruko, a pravnika dvostruko više! O čemu je, dakle, riječ? Zašto uporno obrazujemo toliki broj mladih ljudi u određenim profesijama kada je evidentno da je tržište rada prezasićeno? Rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Aleksa Bjeliš tvrdi da je u pitanju iznimno složena tematika koja danas opterećuje brojne države i društva.
– Iznimno je teško predvidjeti potrebe tržišta rada i po pet, šest godina unaprijed, koliko traje školovanje jedne generacije. Premda posljednjih pet godina sustavno smanjujemo kvote, to ne rješava problem jer svatko sam bira svoje zanimanje. Državna politika treba ohrabrivati mlade ljude da se odlučuju za deficitarna zanimanja – upozorava rektor.
S njim se slaže i dekan Fakulteta političkih znanosti Nenad Zakošek.
Bježe na privatni studij
– Predložili smo smanjenje kvote za novinare sa 180 na 120. Sve i da je smanjimo na 20, mladi ljudi će odlaziti na privatne fakultete i plaćati tri puta veću školarinu, pa time doista ne možemo riješiti problem – kaže dr. Zakošek dodajući da je tržište rada iznimno promjenjivo te da država treba probuditi interes mladih za prirodne znanosti.
Dekan Ekonomskog fakulteta Tonći Lazibat upozorio je da studenti sami preuzimaju rizik zaposlenja jer se, premda svjesni teške situacije, nadaju da će nakon završetka studija okolnosti biti povoljnije. – Mi obrazujemo i buduće poslodavce, nositelje prosperiteta, pa kako da im kažemo da upišu književnost?
jadna je ovo zemlja gdje postoji svega 7-8% visoko obrazovane populacije a od tog postotka ih još barem 1/3 nije zaposlena. Dakle ispada da Hrvatskoj ne treba više od 5% visoko obrazovanih. Kad sada to usporedimo s nordijskim zemljama gdje je postotak visoko obrazovanih oko 70-80%, onda nam je sve jasno gdje smo mi i kamo idemo.