Arbitražna afera u Sloveniji postala sredstvo za političke obračune

Arbitražna afera ne prestaje zaokupljati slovensku politiku. Parlamentarna komisija za nadzor slovenskih obavještajnih službi (KNOVS) objavila je javne dijelove svojeg izvješća u kojem je KNOVS pokušao utvrditi okolnosti zbog kojih su slovenski arbitar i agentica u arbitražnom postupku zatečeni pri nedopuštenom komuniciranju, zbog čega je hrvatska strana 2015. godine napustila arbitražu. 

KNOVS je u svojem izvješću na ukupno 150 stranica, od kojih je samo 17 postalo javno, utvrdio da odgovornost za arbitražnu aferu leži na arbitražnoj agentici koja je bila na čelu slovenske projektne skupine za arbitražu Simoni Drenik, koja nije poštovala zakon o tajnim podacima i pravilima, što je ona odmah nakon objave izvješća zanijekala. 

U javnom dijelu svog izvještaja KNOVS tvrdi da je agentica Drenik, iako je slovenska obavještajna služba (SOVA) nju i cijelu arbitražnu ekipu na nekoliko sastanaka podučila o obavještajnim rizicima i činjenici da komunikacija tajnih i zaštićenih podataka putem stacionarnog telefona i nezaštićene međunarodne linije nije dopuštena, iz svog stana u Kranju razgovarala sa slovenskim arbitrom Jernejem Sekolecom u Beču. Razgovori Drenik-Sekolec odvijali su se putem stacionarnog telefona bez kriptozaštite tako da je hrvatska SOA, kako se tvrdi, presrela dva njihova razgovora, u studenome 2014. i siječnju 2015. godine. Tvrdi se i da SOVA uopće nije sigurnosno brifirala arbitra Sekoleca koji nije imao kriptirani telefon. 

U izvještaju KNOVS-a tvrdi se i da su razgovori Drenik-Sekolec, koji su sadržavali tajne i osjetljive podatke, odvijali izvan službenih prostorija ministarstva vanjskih poslova i izvan radnog vremena, bez znanja ministarstva za vanjske poslove, slovenskog premijera ili SOVA-e. Drenik je u posebnoj izjavi odbacila sve optužbe o nezakonitoj komunikaciji, tvrdeći da je KNOVS prekoračio svoje ovlasti. 

KNOVS se u svom izvješću pozabavio i ulogom bivšeg šefa diplomacije Karla Erjavca, za kojeg se tvrdi da je suodgovoran za arbitražnu aferu te da nije govorio istinu kada je u istrazi pred članovima KNOVS-a tvrdio da su ga obavještajci SOVA-e brifirali o dopuštenosti komunikacije osjetljivih podataka putem stacionarnog telefona, što je SOVA zanijekala. Erjavec je burno reagirao na KNOVS-ov izvještaj. "Žele me predstaviti kao lažova", poručio je Erjavec, tvrdeći da je KNOVS zloupotrebljen za političke napade protiv političkih protivnika, rezolutno negirajući bilo kakvu odgovornost za arbitražni skandal koji je pokvario slovenske arbitražne planove.

Erjavec sugerira da je žrtva političkih napada od čelnika KNOVS-a Mateja Tonina, koji je ujedno i čelnik opozicijske konzervativno-kršćanske Nove Slovenije. Na čelu parlamentarne komisije za tajne službe u Sloveniji uvijek je opozicijski političar, a opozicija u njoj ima većinu za odlučivanje. 

Premda KNOVS u javnom dijelu svog izvješća s tvrdnjom da je razgovore Drenik-Sekolec presrela i snimila hrvatska SOA barata kao s činjenicom, na slovenskoj strani nikad nisu prezentirali nijedan dokaz za tu tvrdnju, a na hrvatskoj se strani o tome se nikad nisu očitovali. 

Slovenska se strana i u ovom izvještaju ekstenzivno bavi pitanjem kako su snimljeni nedopušteni razgovori slovenske agentice i arbitra i jesu li oni pritom poštivali upute slovenskih obavještajaca, a ne onim o čemu su Drenik i Sekolec razgovarali i kako su kompromitirali arbitražu. A podsjetimo, radilo se o razgovorima u kojima je predstavnica slovenske vlade slovenskom arbitru davala upute kako da lobira kod drugih arbitara, pa čak i o dogovorima o naknadnom ubacivanju novih dokumenata u spis, čime je slovenska strana prekršila arbitražna pravila.

Hrvatska se strana nakon takve kontaminacije i kompromitacije arbitražnog postupka nepovratno povukla iz arbitraže, iako je arbitražni sud u novom sastavu zaključio da slovensko kršenje arbitražnih pravila nije bilo takve naravi da sud ne bi mogao zaključiti svoj posao. Nakon toga arbitražni sud donio je svoju odluku koju Hrvatska ne priznaje.