Zvuči vrlo efektno, osobito uoči izbora, kad naš ministar vanjskih poslova u povodu uhićenja Osječanina u Srbiji temeljem spornog srbijanskog zakona kaže da takvo zastrašivanje i provokacije nećemo trpjeti te rezolutno doda: “I na ovaj način Srbija nikada, ponavljam nikad, neće u Europsku uniju.” Naravno da ćemo to i dalje trpjeti i da samo zbog toga Srbiji neće biti onemogućen ulazak u EU.
Turska je najbolji primjer što su sve u EU u stanju progutati kad su “viši interesi” u pitanju, a to što su neki hrvatski državljani optuženi u Srbiji za počinjenje ratnog zločina na hrvatskom teritoriju ne čini se pravnim, političkim i etičkim zalogajem koji Unija ne bi mogla konzumirati. To više što Srbija ima niz pravnih i činjeničnih argumenata na svojoj strani bez obzira koliko je njihovo ponašanje kao bivših agresora za nas politički besramno i reviktimizirajuće. Naime, i Srbi su temeljem principa univerzalne jurisdikcije osuđivani za zločine u BiH nad državljanima BiH, ali na sudovima u Njemačkoj, Nizozemskoj...
Belgija je primjer da univerzalna jurisdikcija postaje međunarodni problem tek kad pod udar njezine primjene dođu neka zvučna imena poput Georgea Busha, Colina Powella ili Dicka Cheneya, pa kad je postalo izgledno raspisivanje tjeralica, mijenjani su zakoni. Do tada je to bio bilateralni problem između Belgije i zemlje čiji bi državljanin bio uhićen. Tako i EU vidi hrvatsko inzistiranje da Srbija ukine sporni zakon. U načelu, što je s gledišta neutralnih europskih promatrača sporno ako se progoni stvarni ratni zločin u državi koja u pitanju pravosuđa poštuje europske standarde? Što se nekoga u EU tiče što Srbija ne procesuira Aleksandra Vasiljevića za srpske logore, a toliko se bavi onime što se dogodilo u Hrvatskoj!?
Dakle, tu ni od kakve pomoći nisu predizborna junačenja o protumjerama, premda, dok god je srbijanska politika tako nerazumna, ni od pravno-diplomatske finoće nema koristi. Ali, politički, a onda i pravni dogovor dviju zemalja jedino je rješenje.
Po ovom što govorite da nikoga u EU ne briga za neprocesuiranje ratnih zločina Aleksandra Vasiljkovića...onda EU zajedno sa svojim vrijednostima nema smisla, kada bi to bilo tako! Treba inzistirati na procesuiranju ratnih zločina, ali je ovdje priča o nečem drugom, a to je zloporaba navedenih pravila! Tako Srbija, budući ne priznaje agresiju, ne priznaje legitimnost Oluje, ali smatra da je njihova "pomoć" Srbima u Hrvatskoj (koji su "vekovima ugroženi") je bial lagitimna, a sve što su radili Hrvati braneći sebe je za njih "ustaški zločin"!!!! Ako to ne brine EU onda nam stvarno takva ne treba kao što nam niti onakva Jugoslavija nije bila potrebna i kao takva, ako je takva, raspast će se s nama ili bez nas! Dakle, Srbija nije u pravu i nema argumente, ona jednostavno zlorabi pravilo univerzalne jurisdikcije, jer primjena univerzalne jurisdikcije znači da ne morate imati poseban propis, to se jednostavno primjenjuje kao što se primjenjuju i druge pravne norme same po sebi! Ona je jednostavno htjela imati poseban propis u kojemu navodi da je ona nadležna za sve zločine na području bivše Yu, naglašavajući da je ona isključivi sljednik bivše YU! Sebe tako stavlja u ulogu branitelja bivše YU koju su oni svojim velikosrpskim pretenzijama prvi krenuli rušiti negirajući druge narode i njihova peava! Tko će to procesuirati? Tako i 2. sv. rat i njihovu ulogu u njemu oni prikazuju kao njihov "antifašizam"premda im je država bila kvislinška, fašistička tvorevina kao i NDH! Oni Nedića rehabilitiraju, a taj je pandam Pavelića! Zar i to ne brine EU? Zar su i tu argumenti na njihovoj strani? Ma hajte molim Vas!