Sirijski predsjednik Bashar al-Assad stigao je kod svog saveznika i prijatelja Vladimira Putina na dan kada je prije 12 godina počeo građanski rat u Siriji. Za mnoge je taj posjet izuzetno važan jer se geopolitika potpuno promijenila u tih 12 godina, a posebno od kada je počela ruska invazija na Ukrajinu gdje su saveznici promijenili svoje geopolitičke interese. Al-Assad je stigao u Moskvu u svoj prvi službeni posjet izvan Bliskog istoka otkako su dva potresa pogodila Siriju i Tursku. On je razgovarao s Vladimirom Putinom u pratnji velikog ministarskog izaslanstva. Posjet dolazi dan prije sastanka četvorke koji uključuje zamjenike ministara vanjskih poslova Rusije, Turske, Sirije i Irana u Moskvi, a prije zakazanih razgovora između ministara vanjskih poslova četiri zemlje kasnije, gdje će se dogovoriti o vrlo vjerojatnom sastanku pomirenja između sirijskog i turskog predsjednika, Bashar Al-Assada i Recepa Tayyipa Erdogana, a glavni će pokrovitelj biti predsjednik Rusije, Vladimir Putin.
Analitičari su uvjereni da je Al-Assad, koji je bio na rubu ponora, danas ponovno postao jedan od glavnih igrača na Bliskom istoku. Naime, krajem 2012. godine nazirao se krah Assadove vladavine, ali Sirija je bila toliko geostrateški važna regionalna zemlja. U pomoć Assadu prvo je pritekao Iran koji je poslao generala Qassema Sulejmanija u Damask koji je napravio strategiju prvo Damaska, a onda i ostalih gradova. Jer Damask je tada bio gotovo pred padom, a sirijska vojska kontrolirala je samo jezgru grad. Tada mu je u proljeće u pomoć pritekao i libanonski Hezbollah. Od proljeća 2013. godine Assadove snage su ponovo uspostavile ravnotežu u sukobima, a tok rata u korist Al- Assada se promijenio u rujnu 2015. godine kada se u rat uključila i Rusija. Assadove snage su žestokim napadima i opsadama uspjele vratiti kontrolu u većini sirijskih regija koje su bile pod kontrolom opozicije i džihadističkih skupina. Danas sirijska vojska kontrolira više od 95% teritorija.
Sve je počelo 15. ožujka 2011., prosvjedima na ulicama Darae, Damaska i Alepa te zahtjevima prosvjednika za demokratske reforme i oslobađanje političkih zatvorenika. Međutim, taj prosvjed odmah se pretvorio u oružane sukobe jer sirijska opozicija bila je jako dobro pripremljena i već u srpnju 2011. odmetnuti pripadnici sirijske vojske formirali su Slobodnu sirijsku armiju (FSA), pobunjeničku grupu koja je željela zbaciti Al-Assada, čime se revolt pretvorio u građanski rat. Prosjedi su nastavljeni i 2012. i 2013. godine, kada su širom zemlje formirane različite pobunjeničke skupine, dok su se u istočnim i sjevernim dijelovima države proširile i snage terorističke organizacije Islamske države, ISIL-a. Osim ISIL-a, sa istom vehabijskom ideologijom formiran je i Hay-at Tahrir al-Sham. Sirijske demokratske snage (SDF), alijansa kurdskih i arapskih milicija, formirane su 2015. Većinom ih čine borci YPG-a, produžene ruke Radničke partije Kurdistana, koju Turska smatra terorističkom organizacijom. Glavni gradovi koje kontrolira SDF su Raqqa, Qamishli i Hasakkeh. ISIL je dobio zamah i do 2014. zauzeo je značajnu teritoriju i objavio formiranje „kalifata“, no taj „kalifat“ je uništen u ožujku 2019. Na vrhuncu moći 2014., ISIL je držao trećinu Iraka i Sirije.
U ratu u Siriji poginulo je pola milijuna ljudi. Sirijski rat, koji traje kao oba svjetska rata zajedno, odnio je više od pola milijuna života, raselio više od 6 milijuna ljudi i, prema procjenama, napravio štetu sirijskom gospodarstvu u vrijednosti od oko 630 milijardi dolara, doveo je na rub siromaštva i gladi čak 90 posto Sirijaca. Pogoršanje gospodarske situacije u ratom razorenoj zemlji, pandemija koronavirusa, kao i sankcije te nastavak sukoba u pojedinim dijelovima Sirije, milijune tamošnjih stanovnika guraju prema još većem siromaštvu i gladi. Gotovo svaki drugi stanovnik Sirije na spavanje odlazi gladan! Još jedna otežavajuća okolnost za Sirijce jest što je Donald Trump uveo nove stroge američke sankcije, prema zakonu koji se zove Cezarov zakon koji je godinama sprječavao pružanje pomoći osiromašenom i iscrpljenom sirijskom narodu, pokazujući da dvostruki standardi vrijede čak i u krizama i katastrofama. Kako je to tada tvrdio Trump, prema ovom zakonu američka je politika da „diplomatske i mjere ekonomske prisile moraju biti primijenjene kako bi se vlada Bashara Al Assada prisilila na to da zaustavi ubilačke napade na sirijski narod i podrži tranziciju prema sirijskoj vladi koja poštuje vladavinu zakona, ljudska prava i miroljubivu koegzistenciju sa susjedima. Iako Trumpa već tri godine nema na vlasti, a američki predsjednik Joe Biden u svojoj predizbornoj kampanji najavio da će promijeniti svoju politiku prema Siriji, zbog rata u Ukrajini Sirija je pala u zaborav. U Siriji, koja je do prije rata imala najjaču ekonomiju u regiji, bila jedina zemlja koja nije imala ni dolara vanjskog duga te je proizvodila dovoljno hrane za vlastite potrebe i bila čak i veliki regionalni izvoznik, u posljednjih godinu dana broj onih koji nemaju sigurnu opskrbu hranom porastao je za gotovo milijun i pol te ih je sada ukupno više od 9 milijuna. Vrijednost sirijske funte svakodnevno pada, a cijene rastu. U ruralnim dijelovima Damaska dosegnule su vrtoglave razine, osobito cijene mlijeka i mliječnih proizvoda.
I dok Turska i Sirija broje žrtve, ozlijeđene i stanovnike bez krova nad glavom i gledaju kako će zacijeliti rane te tragedije stoljeća, mnogi analitičari su uvjereni da će ta tragedija utjecati na geopolitiku na Bliskom Istoku i otvoriti širom vrata prema pomirenju zemalja tog nesretnog Bliskog istoka. Da sve ide u tom smjeru dokazuje i činjenica da mnoge arapske zemlje koje su prekinule diplomatske odnose sa Sirijom još od 2012. godine i financirale džihadističke skupine odnosno opozicije, po prvi puta telefonski su razgovarale sa sirijskim predsjednikom Bashar al Assadom u čemu političari vide veliki pomak u zatopljenju i normalizaciji odnosa sa Sirijom. Netom nakon razornog potresa telefonski su razgovarali sirijski predsjednik Bashar Al Assad i predsjednik Egipta Abdel Fatah al-Sisi koji je preuzeo vlast u Egiptu 2014., i do sada nisu razgovarali. Al-Sisi je Al- Assadu ponudio pomoć i kazao kako će pomoći Siriji i njezinom narodu u ovim teškim trenucima bez obzira na političko razilaženje. Al-Assada je također primio poziv od kralja Bahreina, Hamada bin Isa Al Khalife, prvi takve vrste u više od desetljeća. Najveće iznenađenje učinila je Kraljevina Saudijska Arabija, koja je 2012. prekinula odnose s Assadovim režimom i pružila značajnu potporu oporbi u ranim fazama sukoba, a sada se obvezala pružiti pomoć potresom pogođenim područjima, uključujući područja pod kontrolom vladinih snaga. Osim Saudijske Arabije pomoći će i Katar. U svjetlu prirodne katastrofe koja je pogodila Siriju, ostavivši iza sebe velika razaranja veliki broj žrtava, arapska solidarnost i najava zemalja koje nemaju diplomatske odnose s Damaskom o slanju humanitarne pomoći potaknuli su neke da dovedu u pitanje mogućnost da ovaj korak doprinese obnovi odnosa između Sirije i zaljevskih država. Kraljevina Saudijska Arabija i Katar, najavile su slanje materijala pomoći sirijskom narodu nakon potresa koji su pogodili Siriju, dok promatrači govore o približavanju Zaljeva i Sirije koje bi moglo otvoriti vrata povratku diplomatskih odnosa između njih, posebno sa Saudijskom Arabijom. Promatrači nisu isključili da će ovaj korak solidarnosti pridonijeti prevladavanju prepreka koje stoje na putu obnove odnosa između Damaska i Saudijske Arabije, kao i s Katarom, posebice nakon što su mnoge arapske zemlje nedavno obnovile diplomatske odnose sa Sirijom, a Assadova težnja za povratkom svoje zemlje u arapski zagrljaj.
I Jordan je jedna od zemalja koja je prekinula diplomatske odnose sa Sirijom a sada nudi pomoć. Jordanski kralj Abdullah II naredio je vladi svoje zemlje da pruži pomoć obiteljima žrtava i ozlijeđenima u Turskoj i Siriji, nakon razornog potresa koji je pogodio dvije zemlje, te je odmah drugog dana obavio telefonski razgovor sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, u kojem je potvrdio "solidarnost i potporu Jordana, vodstva i naroda, Siriji u ovoj katastrofi". Najdalje od svih zemalja otišao je Tunis. Naime, tuniški predsjednik Kais Saied odlučio je obnoviti diplomatske odnose sa Sirijom i ponovno otvoriti svoje veleposlanstvo u Damasku koje je bilo zatvoreno od 2012. godine i ponovno potvrdio potporu tuniskog naroda bratskom sirijskom narodu, napominjući da je pitanje sirijskog režima unutarnja stvar koja se tiče samo Sirijaca i veleposlanika.
VIDEO Drama iznad Crnog mora, pljušte teške optužbe SAD-a i Rusije: 'Morali smo zbog njih srušiti dron'
Ameri opet krivi