Ako Jacques Chirac ima uzora, on bi se mogao zvati Asterix: poput tog malenog Gala, i današnji francuski predsjednik prkosi svojom lukavštinom i samosviješću moćnom imperiju. Jedina je razlika što Chirac u funkciji sredstava čudesnih moći koristi diplomaciju umjesto čarobnog napitka. Ovog tjedna u Vijeću sigurnosti UN predstoji odlučujuća bitka u sporu o rezoluciji o Iraku. Suprotno pričama o Asterixu, pobjeda slabijeg nije zajamčena.
Amerikanci su službeno u Vijeću sigurnosti UN podastrli svoj prijedlog rezolucije, koji - u uvijenom obliku - sadrži bjanko-ovlast za vojni pohod na Bagdad. Sada prijete da odlučujuće glasanje mogu potaknuti kad god požele. U tom bi slučaju SAD trebale devet od ukupno 15 glasova u Vijeću sigurnosti UN. "Ne možemo raspravljati unedogled", izjavljuje američki ministar vanjskih poslova Colin Powell, zahtijevajući donošenje načelnih odluka.
Prijetnja vetom
Francuzi uzvraćaju podsjećanjem da imaju pravo na ulaganje veta. Istodobno uključuju u raspravu i vlastiti prijedlog rezolucije, koji izbjegava automatizam pokretanja rata, osiguravajući Vijeću sigurnosti posljednju riječ i u slučaju neuspjeha inspekcija oružja. Francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin najavio je da će taj nacrt podastrti kao protuprijedlog ne bude li postignut kompromis, o kojem će članice VS UN u noći na utorak raspravljati s glavnim inspektorom UN Hansom Blixom. No, diplomati nisu pokazivali pretjerani optimizam.
Stanje se komplicira i zato što su i Rusi izradili svoj prijedlog rezolucije o Iraku. Osim toga, Moskva je navodno uputila svog veleposlanika pri UN da glasa protiv američkog nacrta rezolucije. Takav odnos snaga omogućio bi Francuskoj lagodnu poziciju i uzdržavanje od glasanja. Doduše, promatrači ne vjeruju u mogućnost ruskog veta na američki prijedlog rezolucije, pretpostavljajući da će Amerika kupiti Putinovu vladu. Washington bi Moskvi mogao obećati sljedeće: "Pravit ćemo se da ne vidimo što radite u Čečeniji", napominje jedan diplomat. Suzdrže li se Rusi od glasanja, "Francuzi će se naći u jako teškoj poziciji. U tom slučaju morat će jasno izraziti svoje namjere: hoće li ili neće upotrijebiti veto", dodaje on.
Zaustavljanje Amerike pomoću veta bilo bi delikatan manevar za Pariz. Posljednji je put Francuska to učinila za vrijeme sueske krize. Otada su Francuzi opetovano prkosno demonstrirali samosvojnost, ali su u slučaju rata bili na strani Amerikanaca. Osim toga, veto obuhvaća i odlučujući nedostatak za Chiraca jer bi u tom slučaju Washington mogao ignorirati Vijeće sigurnosti UN i djelovati izdvojeno - bila bi to demonstracija snage imperija. U tom bi slučaju Francuska kao sila s pravom na veto bila osuđena na nemoć.
Traganje za kompromisom
Zato je vjerojatnijom ocijenjena mogućnost da će Pariz, koji je upravo predložio sastanak ministara vanjskih poslova članica VS UN, i dalje tragati za kompromisom i u slučaju glasanja o oružanoj borbi uzdržati se od glasanja o američkom prijedlogu. Čak i u tom slučaju suvremeni Gali mogu biti zadovoljni. "Pokazali su da igraju u najvišoj ligi", kaže jedan diplomat iz EU. Drugi dopunjuje: "Na ovom se primjeru može vidjeti što može pokrenuti europska sila srednje kategorije." Uz sve to, suprotno bučnim Nijemcima, diplomatskim je Francuzima pošlo za rukom da se Sjedinjene Države čak i ne naljute na njih, napominje na kraju analize Stefan Ulrich.