Austrijanac koji se nije stidio suza za Hrvatsku

Seoska crkva u koruškom St. Martinu nadomak Klagenfurtu prošle je srijede bila premalena da primi sve čestitare koji su na misi željeli čestitati 70. rođendan Peteru Quendleru, svom “neumornom anđelu”. Djelatnik koruškog Caritasa taj je epitet zaslužio nesebično pomažući stradalnicima po cijelom svijetu. Ipak, ostat će najpoznatiji po pomoći Hrvatskoj i BiH u vrijeme rata. Bio je koordinator austrijske akcije “Nachbar in Not” – Susjed u nevolji. Čak 73 tisuće  tona humanitarne pomoći dovezao je u ratna područja, a austrijskoj je javnosti pokazao ljudsko lice ratnih patnji.

Krvave devedesete
Rođen u Koruškoj u seoskoj obitelji, Quendler je zarana doživio nešto što će ga obilježiti za cijeli život.
– Ljetna oluja poharala nam je imanje. Grom je zapalio štalu, a susjedi su nam odmah priskočili upomoć. Tad sam shvatio da je čovjek bez pomoći drugih izgubljen – kaže Quendler.
Slučaj je htio da u dobi od 18 godina ode u službu koruškog biskupa Ku00E4stnera kao vozač i tajnik. Kad je 1976. godine snažan potres razorio talijansku regiju Friuli, poslali su ga da s Caritasom pomogne stradalima.
Quendler je  posao  obavio besprijekorno. Četiri godine kasnije tlo se zatreslo u Campaniji.
Peter je tad već bio profesionalac. Vodio je ekipu koja je u kratko vrijeme podigla 167 kuća. Potom je bio u Kairu, gdje je gradio škole, pa u Sudanu, Etiopiji.
A onda su došle krvave devedesete. Već je u srpnju 1991. godine Quendler dovezao prve kamione lijekova u Sloveniju. U Zagreb je došao u rujnu.
– Grad je bio sablasno prazan. Nigdje nikoga, vrata zabarikadirana vrećama pijeska. Gledao sam “mali Pariz”, kako smo zvali Zagreb, i nisam mogao vjerovati – kaže Quendler.  Nekoliko dana kasnije, u suradnji s hrvatskim Caritasom, prvi kamioni s pomoći stigli su u Zagreb.
Austrijanci nisu nijemo promatrali slike rata. ORF je zajedno s Crvenim križem i Caritasom pokrenuo humanitarnu akciju Susjed u nevolji, potaknutu pozivima građana koji su željeli pomoći. Bilo je logično da Quendler bude imenovan koordinatorom.
– U srpnju 1992. godine, dok sam bio na doručku s mons. Stankovićem, jedna je časna sestra rekla da je čula da je vlak sa 2000 izbjeglica iz Slavonskog Broda zadržan na granici sa Slovenijom, kod Savskog Marofa. Pošao sam tamo. Bio je vruć dan, ljudi nagurani u vagone. Djeca su padala u nesvijest – kaže Quendler.
Nazvao je svoje prijatelje novinare. ORF ga je pustio u program. Ne skrivajući suze, pokazao je potresne slike. Pod pritiskom javnosti, za samo nekoliko sati stigla je dozvola – prognanici su dobili smještaj u Austriji.

Potresne slike
Quendler je cijelo vrijeme rata bio na terenu. Izbjeglički logori u Hrvatskoj, noćni letovi prema Sarajevu, probijanje do biskupa Komarice u Banjoj Luci. Gradio je izbjegličke kuće  u Karlovcu, u zaleđu Dubrovnika, u središnjoj Bosni. Njemu u čast jedno je tamošnje obnovljeno selo preimenovano u Petrovo Selo.
– Najteže mi je bilo kad se dogodilo krvoproliće na sarajevskoj tržnici. Krv posvuda, krici – kratko se prisjeća slika urezanih u pamćenje. Njegova supruga Anita kaže da je uvijek nakon povratka s ratišta bio šutljiv. Malo pomalo ispričao bi joj strahote koje je vidio. I ponovno odlazio.
– Čovjek odlazi tamo gdje treba pomoći. Naprijed me tjera misao da ljudima treba nada, da im pokažem da nisu zaboravljeni – objašnjava Quendler, već planirajući novi put. Sada u Afganistan.

Jedan od gostiju na rođendanskom slavlju bio je Kurt Bergmann, bivši ravnatelj ORF-a. On je pokrenuo akciju Susjed u nevolji, i već u svibnju 1992. godine, upoznao je Petera Quendlera. – Znali smo da je idealan za to da preuzme ulogu koordinatora. Imao je iskustva, energičan je i zna uvjeriti ljude da trebaju pomoći – kaže Bergmann koji je u međuvremenu postao blizak Quendlerov prijatelj. Koordinator je imao osjetljivu ulogu – morao je besprijekorno obaviti zadaću na terenu, no jednako važno bilo je austrijskoj javnosti pružiti pravi uvid u to na što se troši darovani novac. Akcija Susjed u nevolji u brojkama izgleda fascinantno – od 1992. do 1997. godine na ratom zahvaćena područja poslano je 73 tisuće tona humanitarne pomoći. Austrijanci su za to donirali 1.102,800.000 šilinga.

U Klagenfurt je u srijedu stigla i sestra Suzana iz Rijeke. Ona je zajedno s Quendlerom 1993. godine otvorila Dom svete Ane za žene žrtve rata. Primali su stradalnice, žrtve silovanja, mučene jadnice koje su ostale bez ičega. – Izvlačile smo te žene iz logora i masovnih zbjegova i smještale ih k nama – prisjeća se sestra Ana. Nakon rata dom je polako promijenio namjenu. Danas utočište pruža ženama žrtvama obiteljskog nasilja, što je također bila Quendlerova ideja. Za svoj rad Quendler je primio brojna priznanja u zemljama u kojima je pomagao. Ipak, jedno nedostaje. Ono iz Hrvatske.