Austrijska ministrica za EU u razgovoru za Večernji: Države trebaju same vratiti dugove za oporavak

Austrijska ministrica za Europsku uniju i ustav Karoline Edtstadler, bez obzira na to koliko kasno navečer legla u krevet i što se događa, svaki novi dan obvezno počinje s „pet Tibetanaca“, drevnim sustavom pet vježbi koje su izmislili na Tibetu svećenici za očuvanje zdravog, lijepog i dugog života. Vjerojatno zato i sjajno izgleda ta 39-godišnjakinja rodom iz Salzburga koja se izuzetno ponosi svojim 19-godišnjim sinom Leonhardom.

U njezinu je životopisu i podatak da je prije nego što je u siječnju ove godine postala savezna ministrica za EU i ustav u vladi austrijskog kancelara Sebastiana Kurza bila državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nakon europskih izbora u svibnju 2019. izabrana je kao zastupnica Kurzove nove tirkizno obojene Narodne stranke (ÖVP) u Europski parlament, gdje je bila do postavljanja na ministarsku dužnost. Po struci je magistrica prava i radila je, među ostalim, i na Sudu Europske unije za ljudska prava te u Pokrajinskom sudu u Salzburgu kao sutkinja za kazneno pravo.

Velika je Europejka i tvrdi da EU nema alternativu, ali da na tom projektu treba stalno zajednički raditi i dalje ga razvijati, osluškujući prije svega bilo građana EU. Slično je govorio i bivši austrijski podkancelar i ministar vanjskih poslova i veliki i dokazani prijatelj Hrvata dr. Alois Mock, poznat u Europi i svijetu kao „Mister Europa“, u čijoj sobi sada sjedi ministrica Edtstadler.

Ponosi se time i širokog osmijeha i s neskrivenim zanimanjem govori o Hrvatskoj koju je i privatno posjećivala i u njoj se odmarala, hrvatskom predsjedanju Unijom u sjeni koronakrize, sjajnim austrijsko-hrvatskim odnosima, aktualnom pregovaranju o višegodišnjem financijskom okviru i Fondu za obnovu EU te drugim aktualnim EU temama i dilemama.

Naša novinarka u razgovoru s austrijskom ministricom

Kakva je vaša ocjena hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije koje je održano u izvanrednim okolnostima uzrokovanim pandemijom koronavirusa?

Na virtualnom sastanku Vijeća EU za opće poslove, koji je trajao čak pet i pol sati, svi mi ministri izrazili smo jednoglasno mišljenje da je hrvatsko predsjedanje zasjenila ne samo koronakriza, nego i razoran potres u Zagrebu, stoga je bilo izuzetno zahtjevno u takvim okolnostima baviti se temama i sadržajima koji nemaju izravne veze s koronom, iako se znalo da su važni i da će nakon korone biti još važniji. Svi smo rekli da je Hrvatska predsjedanje u vrijeme te teške faze vodila na najbolji mogući način i pohvalili smo je da je odlično obavila svoj posao. Ono što je i Hrvatska stavila u prioritete svog predsjedanja i što mi je posebno priraslo srcu i ne želim da se izgubi iz vida konferencija je pod nazivom „Budućnost Europe“, dijalog s našim građanima u kojem sami mogu objasniti što zapravo žele od Europe, koja se zbog koronakrize nije mogla održati. Oko svega sam u intenzivnom kontaktu s državnom tajnicom za europska pitanja Andrejom Metelko-Zgombić koja je sjajno vodila hrvatsko predsjedanje Vijećem EU za opće poslove. Ono što bih još htjela dodati jest da je na virtualnom sastanku Vijeća EU za opće poslove bila predstavljena i nova tzv. predsjednička trojka EU – Njemačka, Portugal i Slovenija, koja stupa na dužnost 1. srpnja, a koja je također u sklopu predstavljanja svoga programa pohvalila Hrvatsku da je, iako u sjenci koronakrize, odlično odradila predsjedanje.

Kad smo kod prioriteta hrvatskog predsjedanja EU, uz konferenciju „Budućnost Europe“ i višegodišnji financijski okvir, prioritet je bilo i širenje EU na zemlje zapadnog Balkana za koje Austrija ističe da su joj važan partner. Očito zbog uske povezanosti pitanja sigurnosti i migracije?

Želim istaknuti da mi je drago da su upravo pod predsjedanjem Hrvatske, kojoj je, kao i Austriji, izrazito važna europska perspektiva zapadnog Balkana, u teškoj fazi koronakrize otvoreni pregovori o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije EU. I to moramo, s obzirom na teške uvjete, podići na visoku razinu i označiti prekretnicom. Austrija je uvijek bila u prvim redovima kad se radilo o tome da se Europi pojasni zašto je zapadni Balkan toliko važan za Europu. Jako smo se veselili krajem ožujka jednoglasno donesenoj odluci da su te dvije zemlje otvorile pristupne pregovore s EU. Zapadni Balkan je za Austriju, ali i za Europu, vrlo važan, na jednoj strani po pitanju sigurnosti i stabilnosti, a na drugoj po pitanju vjerodostojnosti otvaranja europske perspektive tim državama. Znamo da će to još godinama trajati i da je put do pristupanja dug, ali važno je tim državama dati perspektivu i pomoći im da se priključe EU. To je naša velika zadaća koja je dobro obavljena pod hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU.

Kad smo kod zapadnog Balkana, put vas je zajedno s austrijskim ministrom vanjskih poslova Alexanderom Schalenbergom nedavno odveo i u službeni posjet Albaniji, Kosovu i Srbiji.

To je bio moj prvi službeni posjet tim trima zemljama, a posjet ostalim trima trebao je uslijediti, ali onda sam se odlučila za digitalno putovanje i u jednom sam danu putem videokonferencija i telefona digitalno komunicirala s pet, a drugi dan sa svih šest zemalja zapadnog Balkana. Bilo je to posve novo iskustvo. Važno mi je bilo uspostaviti kontakt s tim zemljama i signalizirati im – mi smo na vašoj strani i stojimo iza vas na vašem putu u EU i želimo vas imati u Europi. I da ne želimo da raste utjecaj drugih država, kao primjerice Rusije, Kine, Saudijske Arabije, ali i SAD-a, na vas. Mi vas želimo s nama u EU, pratiti vas na tom putu raznim Twinning projektima institucionalne suradnje, poznatim mi dok sam još radila u pravosuđu. Bilo je važno odaslati te signale.

Smatrate li da bi korona i drugi akutni izazovi mogli usporiti proces proširenja EU?

Nepopravljiva sam optimistica. Koronakriza je pokazala slabosti EU, ali i njezinu snagu. U njoj vidim jednu novu veliku šansu za još tješnje međusobno povezivanje i još užu suradnju kako bi države ispunile europske standarde i uspješno se integrirale u EU. Korona je neke stvari potisnula u pozadinu. Putovanja su usporena, a migrantske rute su gotovo stale. Zapadni Balkan je za nas važan partner na vratima EU. Geografski gledano, pred nama je šest zemalja nečlanica, okruženo sa šest zemalja članica EU. To znači da postoji rupa koju treba što prije zatrpati.

Prije izbijanja koronakrize jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja EU bila je i vama posebno važna konferencija o „Budućnosti EU“ s ciljem približavanja Unije njezinim građanima. Zašto?

Konferencija o budućnosti EU bila je jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, ali u svibnju, nažalost, nije mogla biti održana zbog korone. Svojim sam kolegama ministrima rekla da je važnije nego ikada prije slušati glas građana, s građanima razgovarati o budućnosti Europe, o tome kako Europsku uniju napraviti otpornijom na koronakrizu i kako zajednički nastupiti i rješavati ostale probleme. Već nam je austrijsko predsjedanje pokazalo koliko je važan princip supsidijarnosti Europske unije. A aktualna kriza koliko je važno snažno zajednički nastupati na visokoj razini, a na nižoj jačati regionalnu koordinaciju, kooperaciju i komunikaciju. I približiti se građanima te tu blizinu i informacije dobivene od njih ponijeti sa sobom u budućnost, za buduće reforme EU. Smatram to za iduće vrijeme, uz pitanje proračuna, najvažnijim projektom. Stoga sam i započela proces rasprava o budućnosti Europske unije diljem Austrije. Ako bacim pogled unatrag, imala sam 14 godina kada je Austrija ušla u EU. To je bio velik preokret i svi su se veselili što su dignute granične rampe. Odrasla sam u Salzburgu, u blizini njemačke granice. Taj duh, to veselje i motivaciju ponovno želim izazvati kod Austrijanki i Austrijanaca, a na drugoj strani od ljudi čuti i sa sobom ponijeti sve ono što kritiziraju i što nije u krizi funkcioniralo, kako bismo Europu u budućnosti uspješno dalje razvijali. A za to je potreban otvoren pristup i proces razmišljanja.

Spomenuli ste ulazak Austrije u EU prije 25 godina, jubilej koji je proslavljen ove godine. Koliko su se Austrija, a koliko EU razvili i promijenili u proteklih četvrt stoljeća?

Izuzetno, i Austrija i EU. Samo ako pogledamo proširenje Unije na istok. Postala je mnogo veća, a ljudi su se navikli na mnoge slobode, slobodu putovanja, studiranja u inozemstvu itd. Zahtjevi su, naravno, porasli, a Unija je u međuvremenu prolazila kroz mnoge krize, kao primjerice globalnu financijsku, a sada zdravstvenu, koronakrizu. Najvažnije je iz svih tih kriza nešto naučiti i otvoreno razgovarati. Primjerice o promjeni i daljnjem razvoju Lisabonskog sporazuma, starog već više od deset godina. I fokusiranju na velike stvari koje moramo zajednički rješavati poput migracija, zaštite klime, digitalizacije, kibernetičke sigurnosti itd. O njima razmijeniti mišljenja i istodobno prilagoditi ugovore i na to se fokusirati. Gubljenje vremena pregovaranjem o malim stvarima povezanim s tradicijama sve češće nailazi na kritiku i izaziva zlovolju građana Europske unije. Ono što je koronakriza pokazala jest da države povezujući se sa susjednim zemljama mogu sjajno regulirati određena pitanja. Jer, Europska unija nije u Bruxellesu i Strasbourgu, nego ondje gdje žive građani, u Salzburgu, Beču, Zagrebu... Upravo je koronakriza dobar primjer što znači zatvaranje granica i stoga je sada povoljan i važan trenutak o tome govoriti.

Unatoč problemima i ponekad neslaganju uvijek ističete da EU nema alternativu. Kako je onda ojačati i poboljšati?

Osnovni pristup mora biti osluškivanje bila građanki i građana EU i zajedno s njima oblikovanje budućnosti Europe. Jer oni su EU i oni moraju biti uvjereni da je smjer koji smo zacrtali pravilan. Važno je zajednički rješavati stvari, biti solidaran i zajednički preuzeti odgovornost. Naravno da ne smijemo države u Sredozemlju pustiti da same rješavaju problem migracija, ali ne držim ni do toga da netko, bez prethodnog dogovora, naredi koliko tko mora primiti izbjeglica. Stoga je važno EU približiti građanima i ojačati njihovo povjerenje u Uniju. Zato je neobično važan taj dijalog s građanima kakvu Europu žele u budućnosti. Uzeti ozbiljno njihove strahove i skepsu i to ponijeti sa sobom u Bruxelles i ondje predstaviti. Ja sam tek tri godine u politici, ali za mene je izuzetno važno slušati što ljudi misle o EU, što žele u budućnosti i brzo i čvrsto reagirati tako da osjećaju da je EU tu, uz njih.

Trenutačno je na stolu EU nekoliko važnih pregovaračkih tema. Primjerice europski proračun, odnosno višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. i opravak EU od koronakrize. EU traži veća izdvajanja, Austrija ne želi u blagajnu EU platiti više nego nešto iznad jedan posto BDP-a, a za pomoć zemljama članicama teško pogođenima koronakrizom zagovara pomoć u obliku zajmova i protivnica je pomoći u obliku bespovratnih sredstava. Što dalje?

Novac je važan faktor, ali ne može riješiti sve probleme. Važno je prvo razgovarati o sadržajima, a onda o novcu. O vizijama i perspektivama Europe i kako ostvariti postavljene ciljeve u ovo krizno vrijeme. Moramo biti svjesni da se radi o dosad najvećem proračunu EU svih vremena. Prvo treba predstaviti prioritete budućeg sedmogodišnjeg proračuna i što njima želimo postići. Sada je koronakriza pomaknula neke prioritete: „green-deal“ i digitalizacija su ostali, a kao novi je došlo tzv. prihvatljivo stanovanje u svim svojim fasetama i još neki drugi. EU je izuzetno usko povezan prostor i stoga Višegodišnji financijski okvir treba biti fleksibilan i stalno ga treba jačati. A što se tiče sredstava za gospodarski oporavak EU od koronakrize, austrijska pozicija je jasna. Mi tražimo da dugove ne vraća EU kao cjelina nego zemlje članice teško pogođene koronakrizom koje će dobiti povoljne kredite. Mi smo u skupini zemalja zajedno s Danskom, Nizozemskom i Švedskom koje su za to da se solidarnost iskaže zajmovima, a ne bespovratnom pomoći. Osim toga, važno je da taj program pomoći bude ograničenog trajanja, kontroliran i da bude točno naznačeno što se njime želi postići. Jer kako je i Vijeće EU za opće poslove na svojoj zadnjoj sjednici napomenulo, od novca EU sve članice moraju imati koristi.

Austrija je u klinču s EU i po pitanju smanjenja dječjeg doplatka za djecu stranaca koja imaju boravište u drugoj državi članici. Europska komisija podnijela je tužbu protiv Austrije pred Sudom EU zbog povrede jednakosti. Što očekujete?

Postupak je u tijeku i pričekat ćemo odluku. Važno je istaknuti da dječji doplatak nije sastavni dio plaće nego naknada za poravnanje i rasterećenje životnih troškova namijenjena financijskoj potpori djece. I golema je razlika podižem li ja i uzdržavam svoje dijete u Austriji ili nekoj drugoj zemlji EU gdje BDP nije visok. Zato smo, poštujući „princip pravednosti“, proveli indeksiranje naknade za dječji doplatak, ovisno o tome u kojoj zemlji živi dijete i kakvi su troškovi života u toj zemlji. Još jednom ponavljam, dječji doplatak nije dio plaće. Je li plaća fer ili nije, o tome možemo razgovarati, ali ne i o dijelu koji nije sastavni dio osobnog dohotka stranog radnika.

Je li EU trenutačno uopće sposoban riješiti tolike izazove?

Mislim da je važno osjećati duh zajedništva u rješavanju problema i stalno ga jačati. I zato mislim da ćemo uspjeti naći odgovore i na velika i važna pitanja kao što su, uz koronakrizu, migracije, digitalizacija, Brexit, zaštita klime itd. Taj princip zajedništva jasno je pokazao svoje prednosti i u koronakrizi pri kupnji zaštitnih maski na svjetskom tržištu. Ako ih svaka država za sebe sama naručuje to nema toliku težinu ni važnost kao kada iza narudžbe stoji cijela Europska unija. Ili primjerice vrlo teški pregovori s Velikom Britanijom o Brexitu za vrijeme austrijskog predsjedanja, a sada je pred nama sljedeći veliki korak – uređivanje međusobnih odnosa EU i Velike Britanije, sada kao treće zemlje.

Spomenuli ste migracije kao prioritet i velik izazov za EU. Hoće li se Austrija pridružiti koaliciji „voljnih“ za prihvat djece izbjeglica bez pratnje iz izbjegličkih logora u Grčkoj?

Austrija je 2015. godine dala velik doprinos rješavanju migrantske krize i uzela, s obzirom na broj stanovnika, u odnosu na ostale zemlje članice najviše izbjeglica. Dakle, bili smo u vrhu. Ali ovdje nije važno samo nekoga uzeti, nego mu i omogućiti integraciju u društvo. Sada su na redu druge zemlje koje još nisu dale svoj doprinos i ne mogu se uspoređivati s Austrijom.

Kakva je vaša ocjena austrijsko-hrvatskih odnosa?

Imam odlične odnose s Hrvatskom, uključujući one na političkoj razini. Dok sam bila državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova usko sam surađivala s mojom hrvatskom kolegicom Terezijom Gras. Nakon što sam u siječnju ove godine postala ministrica za EU i ustav, moje drugo službeno putovanje bilo je u Hrvatsku, gdje sam se zbog razmjene mišljenja oko službenih stvari srela s državnim tajnicama Terezijom Gras i Andrejom Metelko-Zgombić. A što se tiče bilateralnih odnosa Austrije i Hrvatske, oni su izuzetno dobri i prijateljski, a Hrvatska je Austrijancima najmilija zemlja za odmor. Što se tiče predsjedanja Vijećem Europske unije, Hrvatska je stekla dobar glas i sva su joj vrata otvorena, iako je najmlađa članica. I sada je još snažnija i uvaženija nakon tog zahtjevnog predsjedanja održanog u izuzetno teškim uvjetima.