Svaki dolazak u živopisno selo Donju Tramošnicu u Bosni i Hercegovini znači upijanje prekrasnih posavskih krajolika široke ravnice koja polako prelazi u blage brežuljke i prekrasnog niza sela s uređenim okućnicama koliko god njihovi domaćini nosili breme godina. Ovoga puta nismo željeli propustiti zajedničku molitvu štićenika Doma za starije i nemoćne Majka Terezija jer ta duhovna snaga, kažu nam, njima je više od hrane jer im dušu liječi. Bila je to molitva na otvorenom, misa ispred doma za 40-ak njegovih štićenika, a predvodio ju je fra Marko Lovrić, župnik župe Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici.
Želim ostaviti nešto trajno
Neposredan povod nakon mise bio je blagoslov kiparskog djela "Knjiga života" koje svjedoči povijest te ustanove i njezina pretvaranja iz ruševne škole u prekrasno zdanje Doma Majka Terezija.
- Sa suprugom imam troje djece i uvijek sam želio da Bog bude uz njih, da ih prati molitva i dobre nakane pomoći drugima kakve je imala majka Terezija. Živim u Austriji, ali srce mi je ovdje, zato sam sagradio Dom i nisam se pokajao - kaže nam Ivan Šokčević.
Dom Majka Terezija poseban je po mnogočemu, ne samo zato što je izgrađen po EU standardima nego po tome što je višemilijunska sredstva Šokčević uložio u opustošeni kraj u koji se povratak događa usporeno, i to uglavnom starijih osoba.
Želio je ostaviti, kaže nam, i nakon svoga života nešto trajno, nešto što krasi njegov kraj, pruža nadu, ali i primjer drugima da se može uspjeti čak i ako projekt, tvrdi Šokčević, nitko nije potpomogao. Krenuo je od porušenog zdanja stare škole i pretvorio ga u prekrasan objekt.
- Ja nisam čovjek megalomanskih nadanja kojemu je novac sve. Mogao sam uložiti sredstva u znatno isplativije projekte, ali ja sam ovdje donio svoje srce i dušu jer novac je samo papir - danas ga imaš, sutra nemaš, i on nije jamac sreće jer sreća je osmijeh, zadovoljstvo, ljubav, lijepa riječ, trenutak s obitelji. A mojih troje djece i supruga zadovoljni su uvijek i sretni kada dođu ovdje. A tu smo vrlo često. Ovdje vidim zadovoljna i sretna lica, ne samo osoba o kojima brinemo nego i mladih, njih 20-ak koje sam zaposlio i time zadržao u svome kraju - kazao nam je Ivan. Supruga Ivana i djeca velika su potpora Ivanovim planovima pa ga rado prate na njegovim stalnim putovanjima.
Općina nijema za obnovu
Ivan je optimističan unatoč zaprekama na koje je nailazio. Namjeravao je nastaviti investiciju i u krugu doma obnoviti susjednu zgradu koja je također u porušenom stanju i želio je pretvoriti u iskoristivi objekt. Neriješeni imovinski odnosi ponovno su zapreka novom Ivanovu projektu, no Općina Pelagićevo je, kaže poduzetnik, ostala nijema na njegovu inicijativu, pa tako ruševina i dalje kvari ljepotu mjesta, ali i njegovo sigurno okružje.
Između ostalih, u domu je posao našla i Brigita Delić iz Oštre Luke i, kaže, prekrasno im je jer posao sa štićenicima uvijek donosi neku posebnu radost. Zadovoljan je i kipar Antun Jurkić, autor "Knjige života", koji svojim djelima prati bilo svoga mjesta u koje se vratio iz Zagreba.
Bravo. Ne može to svatko. Valja imati posebnu dušu.