Autocesta skuplja, brža i sigurnija, stara cesta jeftinija, sporija i finija

Sve tanji kućni budžet, koji svakodnevno nagrizaju Linićeve porezne reforme, Milanovićeva i Čačićeva olaka pristajanja na poskupljenja plina i struje, Mrsićevo ukidanje kolektivnog ugovora i reforme Zakona o radu, Hajdaševo spašavanje HAC-a dizanjem cestarina i “nevidljiva” poskupljenja u trgovinama, tjeraju i najveće zaljubljenike vožnje Dalmatinom da prije nego se odluče krenuti na jug dobro razmisle žele li do odredišta brže i skuplje ili pak sporije i jeftinije.

Oni koji iz Zagreba krenu prema Zagvozdu, kako smo krenuli i mi, već do čvorišta u Karlovcu, gdje za tu kratku dionicu plate cestarinu 18 kuna, lako mogu izračunati da će za novu cijenu cestarine od 201 kune za tu dionicu u jednom od plitvičkih i ličkih restorana uz cestu moći pojesti kilogram prvoklasne janjetine (140 kuna) ili pečenog odojka (100 kuna) zalivenog dobrom kapljicom piva (12 kuna) ili vina (40 do 70 kuna) te počastiti obilnim porcijama (od 25 do 50 kuna) još tri suputnika s linija restorana za samoposluživanjem u motelu Borje u Grabovcu ili kod Macole u Korenici. Uz to će im sigurno, ako budu vozili približno ograničenjima na toj cesti, u spremniku ostati trećina goriva koju bi spržili nekontroliranom vožnjom Dalmatinom. Istina, svaki pravac ima svoje prednosti i nedostatke, a najveća mana vožnje starom državnom cestom preko Plitvica, Gračaca i Knina je ta što je još uvijek na tom pravcu gust kamionski promet. Pa se tako zna dogoditi da kilometrima “guslite” za kolonom kamiona, ali kada vidite mnoštvo parkiranih uz neki restoran, onda vam je to najbolja preporuka da se baš tu najjeftinije i najbolje jede i pije.

Kao male Plitvice

Stara je cesta u izvrsnom stanju do Korenice. Ni dalje nije loša, samo što su od Korenice do Gračaca pojedini dijelovi krpani novim asfaltom, umjesto da su potpuno zamijenjeni. Cesta od Karlovca do Korenice na pojedinim dijelovima friško je presvučena novim asfaltom, a svakoga tko je tuda nekada često prolazio zadivit će urednost i čistoća okoliša uz cestu, da ne govorimo uz ugostiteljske objekte od kojih su samo najbolji i najkvalitetniji ostali nakon što su nakon Oluje, kada je to bila glavna prometnica od juga do sjevera, nicali kao gljive poslije kiše.

Rastoke kod Slunja na rijeci Slunjčici, gdje su domaći ugostitelji ali i aktivisti iz grada tijekom ljeta pripremili mnoge kulturno-zabavne sadržaje, male su Plitvice. Običnu kavu za 6, s mlijekom za 7, gazirana pića i sokove za 11, a karlovačko i ožujsko za 10 kuna možete popiti u kafiću Buk u samom središtu Slunja. Slične su cijene i u drugim kafićima uz cestu, a prijatelj koji živi u tom gradu kaže mi kroza smijeh da su tek nedavno, nakon svih silnih poskupljenja, ugostitelji bili prisiljeni podići cijene pića. U boljim restoranima na tom potezu jela po narudžbi uglavnom s roštilja, samo letimičnim pregledom jelovnika, sugeriraju da vam je dovoljno sto kuna za jelo po narudžbi, salatu i piće. Za one koji nemaju vremena uz cestu na samom ulazu u Grabovac nudi se običan grah za 25, s kotletom ili kobasicom za 35 kuna, srneći gulaš za 40 kuna. U Korenici Macola je posebna priča. Tamo je uvijek kao u mravinjaku, a najkurentnija su gotova jela s linije. Bezbroj autobusa, kamiona, osobnih automobila na parkiralištu, a u kafiću prije ulaska u veliki restoran gdje jela uzimate s linije dočekuju vas razdragani tamburaši. Iza velikog objekta vlasnik je napravio mali zoološki vrt s dva kaveza. U velikom dva lička medvjeda, a u manjem srna. Atrakcija za djecu i brojne znatiželjne turiste i putnike koji se slikaju uz ogradu njihova brloga. Prije Korenice, oni koji žele uživati u čarima dijela Plitvičkih jezera, mogu se zaustaviti na parkiralištu izgorene Ličke kuće koja se obnavlja.

U Knin najbolje na kavu

Do prije desetak godina dionica od Korenice do Gračaca nije bila pusta kao danas. Bilo je na tom potezu dosta restorana, samo su neki i do danas ostali. Više nema restorana Skreni lijevo i Skreni desno, koji su svojim imenima početkom ovoga stoljeća oslikavali političku podijeljenost naše države, a u Bruvnu više ne možete ni svratiti Kod Mesića, jer danas taj restoran nosi ime Zvončić. Gračac, sjecište puteva od Knina i Zadra prema Zagrebu, nije kao nekada bogat restoranima. Jedino je živo u restoranu Tomić koji radi od 0-24 sata i glavno je svratište vozača kamiona. U Knin je najbolje svratiti na kavu, a dalje prema jugu desetak kilometara prije Sinja, nekoliko je restorana u kojima okrjepu traže putnici brojnih autobusa.

Na povratku u Zagreb na autocestu smo se ukrcali u Zagvozdu, malom podbiokovskom mjestu poznatom po ljetnoj manifestaciji “Glumci u Zagvozdu” i već nakon dvadesetak kilometara vožnje dočekalo nas je prvo odmorište Mosor. Uz benzinsku crpku, trgovinu i kafić u njoj, to je odmorište jedno od najuređenijih jer uz veliki parking ima i veliko igralište za djecu, nadstrešnicu s drvenim klupama i stolovima gdje se putnici mogu odmoriti i objedovati obroke koje su ponijeli sa sobom. Na tom odmorištu, kao jedinom do Zagreba, postoji i zaseban sanitarni čvor s WC-om namijenjen putnicima koji se odmaraju ispod nadstrešnica izvan benzinske crpke. Od Zagvozda do Karlovca postoji pet odmorišta (Krka, Nadin, Janjče, Dobra i Vukova Gorica) s restoranima. Tu je i odmorište Zir, ali na njega mogu svratiti samo putnici koji idu iz smjera Zagreba prema jugu, a uskoro bi, kako smo vidjeli, tamo mogli svraćati i putnici koji idu prema Zagrebu jer je na toj strani počela gradnja nadvožnjaka za pješake.

I odmorište Marune, prije ulaska u tunel Sveti Rok, trebalo je biti svratište za one koji se žele okrijepiti u lijepom restoranu, ali još uvijek je zatvoren hotel Mataš koji je sagrađen prije nekoliko godina. Odmorište Krka, jedino bez benzinske crpke, smješteno na predivnoj lokaciji iznad Skradinskog jezera izgleda kao luksuzno uređena hacijenda. Uz restoran s gotovim jelima, nalazi se restoran s domaćim specijalitetima, suvenirnica i drugi sadržaji, a prednost tog odmorišta je što na njega mogu svratiti putnici iz oba pravca. Krka je sigurno najuređenije i najljepše odmorište na Dalmatini. Najčešće svratište autobusa je odmorište Janjče i odmorište Dobra, gdje se restoran nalazi pored benzinske crpke.

Odmorište Vukova Gorica, nadomak Karlovcu, također je praktično jer na njega mogu svratiti putnici iz oba smjera. Sudeći po onome što smo zamijetili obilazeći sva odmorišta od Zagvozda do Zagreba, zadivljuje čistoća sanitarnih čvorova. Pitanje je hoće li takva biti u jeku turističke sezone kada na odmorišta dolaze tisuće ljudi. A što se tiče cijena kave i pića te namirnicama u trgovinama benzinskih crpki, one su približno iste. Tako je kava na benzinskim crpkama 10 kuna, s mlijekom kuna više, gazirana pića u kafićima su oko 15 kuna, a cijena sendviča Montana je, kao i napitaka, svugdje skoro ista i iznosi oko 23 kune. Iako je već prošla prva trećina lipnja i početak turističke sezone doslovce je na samom pragu, odmorišta bez benzinskih crpki (Sitno, Pristeg, Jadova, Ličko Lešće i Brloška Dubrava) nemaju sanitarne čvorove i zahode. Istina, tijekom turističke sezone na njima se postave kemijski zahodi.

Za razliku od njih, odmorišta Lički Osik i Modruš, osim velikog parkirališta, imaju kafić s velikim terasama, sanitarni čvor i dječja igrališta. Cijela Dalmatina, ali i svi popratni objekti uz nju, putnicima uistinu pružaju ugodno putovanje. Samo je na svakom putniku odluka kojim će smjerom krenuti.