Kako bi stekao pravo na uporabu znaka "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kvaliteta" potrebno je da njegov proizvođač prvo kontaktira s Hrvatskom gospodarskom komorom, njihovim Centrom za kvalitetu te da se prethodno o uvjetima informira na stranicama www.hgh.hr. Proizvođač će, da bi dobio spomenute certifikate, morati pripremiti izjavu o podrijetlu robe te proučiti pravilnik o znakovima vizualnog označavanja hrvatskih proizvoda i usluga, troškovnik, shemu postupka rješavanja zahtjeva za dodjelu prava uporabe znaka.
Potom će za pokretanje postupka dodjele prava uporabe znaka centru priložiti popunjen, ovjeren i potpisan zahtjev, izvod iz trgovačkog ili obrtnog registra, izjavu podnositelja zahtjeva o hrvatskom podrijetlu robe (za proizvode), rješenja, potvrde, izvještaje o ispitivanju, certifikate ili druge potvrdne dokumente o zadovoljavanju zakonskih odrednica koje se odnose na proizvod ili uslugu, tehničku dokumentaciju proizvoda ili usluge, promidžbene materijale i drugu dokumentaciju za jednoznačnu i pouzdanu identifikaciju proizvoda ili usluge, certifikate ili druge dokumente o uvedenom sustavu osiguravanja kvalitete, odnosno sustavu upravljanja kvalitetom, dokumentaciju o proizvodu ili usluzi kojom podnositelj zahtjeva raspolaže, a koja se odnosi na dokazivanje i/ili podupiranje dokaza o natprosječnoj kvaliteti proizvoda ili usluge, kratak opis djelovanja, povijesti, uzorak proizvoda te dokumentaciju kojom se argumentira tradicija.
Kada sve to bude dobio, centar za kvalitetu će proslijediti nadležnoj tehničkoj komisiji koja će, nakon obrade dokumentacije te posjeta tvrtki, donijeti svoje stručno mišljenje kojim predlaže dodjelu, odnosno nedodjelu savjetu projekta. Ako je odluka o pravu uporabe znaka pozitivna, proizvođač će sklopiti ugovor s Hrvatskom gospodarskom komorom koji će mu jamčiti korištenje znaka tri godine.
Oznaku izvorno hrvatsko nosi čitav niz proizvoda koje možete potražiti na stranicama Hrvatske gospodarske komore http://www2.hgk.hr/znakovi/kvaliteta/kvaliteta.asp.
Zakon koji je na snazi omogućuje proizvođačima autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj istu onu zaštitu koju uživaju proizvođači u zemljama Europske unije.
Administrativno gledano, za samog proizvođača to je dug i iscrpljujući put, ali važan jer oznaka izvornosti donosi jedno sasvim drugačije tržište koje cijeni izvanrednost, visoku kvalitetu, kontrolirano geografsko porijeklo, visoke standarde u pripremi i skladištenju hrane, a iznad svega identitet i prepoznatljivost. Činjenica da je proizvod prepoznat kao autohtoni i činjenica da je zakon usklađen s onim u Uniji zapravo otvaraju vrata i za registraciju na razini Unije, a to nadalje doprinosi konkurentnosti naših autohtonih proizvoda na zahtjevnom tržištu Unije. Paška sol prvi je izvorni hrvatski proizvod koji je dobio certifikat s Unijinom oznakom izvornosti.
Europska unija svojim je striktnim zakonima visoko podigla ljestvicu kada je standard proizvoda u pitanju i odredila procedure koje proizvođači trebaju ispuniti kako bi njihovi poljoprivredni proizvodi, vina i žestoka pića mogli dobiti oznaku PDO (Protected Designation of Origin odnosno zaštićeno porijeklo imena), PGI (Protected Geographical Indication odnosno zaštićeno geografsko porijeklo) te TSG (Traditional Speciality Guaranteed odnosno zajamčeno tradicionalni proizvod). Ovim se želi promovirati, ali i zaštititi ime i kvaliteta proizvoda.
PDO se odnosi na poljoprivredne proizvode i hranu koja je proizvedena i pripremljena na određenom geografskom području korištenjem dobro poznatih metoda. PGI se odnosi na poljoprivredne proizvode i hranu koja je usko vezana za određeno geografsko područje i gdje se bar jedan stupanj proizvodnje i pripreme odvija. TSG naglašava tradicionalni karakter ili u sastavu ili u upotrebi sredstava u procesu proizvodnje.
Da bi neki proizvod uopće mogao dobiti te certifikate i registrirati se u bazi podataka DOOR koja sadrži podatke vezane za sve proizvode čiji su proizvođači podnijeli zahtjev, čiji je zahtjev objavljen u službenom glasniku i potom registriran, potrebno je uložiti mnogo truda i strpljenja. Put je u osnovi isti za proizvođače iz zemalja EU i za one koji dolaze iz drugih zemalja. Svodi se na to da je poslije nacionalne razine odluka o tome treba li proizvod dobiti spomenute oznake ili ne u rukama Komisije koja predlaže objavljivanje zahtjeva u službenom glasniku ako je sve u skladu sa zakonima i standardima EU te dopušta razdoblje od 6 mjeseci za eventualne prigovore poslije kojeg, ako je sve prošlo kako treba, predlaže registraciju i dodjeljuje certifikate.
Navest ćemo primjer iz susjedne Slovenije. Firma GIZ Kraški pršut iz Sežane za izdavanje certifikata PGI zahtjev je podnijela 2004. godine, zahtjev je objavljen 2009., a na registraciju proizvoda čekala dje o 2012. U međuvremenu su u tri navrata u službenom glasniku objavljene publikacije zahtjeva čime je bio otvoren prostor i za eventualne prigovore.
O bazi podataka DOOR, proizvodima koji su već dobili certifikate ili su na tom putu možete više doznati na http://ec.europa.eu/agriculture/quality/door/list.html?recordStart=0&recordPerPage=10&recordEnd=10&filter.status=REGISTERED&sort.milestone=desc.
Iako proces aplikacije, publikacije i registracije zahtjeva predanost, upornost i strpljenje, na kraju se taj trud i te kako isplati jer vam se otvaraju vrata tržišta Unije za koje se vrijedi potruditi, zar ne?