Tko je Tomislav Stockinger, autor famoznog 'plana Barbika'

– Ničega se ne stidim. Moje su namjere usmjerene k dobru i boljitku mog naroda, koji je meni važniji od života. I spreman sam sve napraviti. No samo nešto radikalno može ovaj narod i ovu zemlju izvesti iz ponora – kazao nam je jučer Tomislav Stockinger, autor famoznog “plana Barbika”, dokumenta koji iznosi plan za diskreditaciju predsjedničke kandidatkinje HDZ-a. Poslan je na adrese više političara, tempirano nakon ispadanja Hrvatske sa Svjetskog prvenstva.

Miran, točan i pouzdan

Na naše pitanje je li točna naša informacija da je zaposlen u Ministarstvu zdravlja, Stockinger je zastao pa potvrdio.

– Da, tamo radim – kazao je.

Šef udruge Regimenta – Centar za suočavanje Jugoslavena s prošlosti (očite aluzije na ime i rad udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću) radi kao šef službe za suradnju s pravosudnim tijelima. Opisuju ga kao iznimno mirnog i krajnje profesionalnog radnika, koji svoje radne obveze izvršava točno, kvalitetno i redovito u roku pa se u njega može pouzdati. Pristojan je, nikad se ni s kim ne sukobljava ni oko najbanalnije sitnice, štoviše, osim nužne poslovne komunikacije s kolegama, ne pokazuje veću druželjubivost.

Na poslu se zna da je desno orijentiran, ali s tim nije bilo problema – nije ih bilo ni s lijevo orijentiranom kolegicom koja s njim sjedi u istoj prostoriji. Tek jedan detalj upućuje na to da ispod mirne površine u Tomislavu Stockingeru kuha mržnja i nesnošljivost. Prije izvjesnog vremena komentirao je na jednom portalu tekst o tadašnjem Gay Prideu, i to izrazito vulgarnom i ksenofobnom izjavom.

Premda državni službenici, kao u ostalom svi građani, privatno mogu imati bilo kakve svjetonazore, u ovom je slučaju kontradiktorno Stockingerovo opredjeljenje protiv “antihrvatske vlasti” dok istodobno radi za istu tu vlast, u jednom Ministarstvu.

– Svoj posao radim profesionalno i stručno. Svih 15 godina ocjenjivan sam apsolutno najvišim ocjenama u svom radu, a ovo je isključivo u slobodnom vremenu. Jedno nema veze s drugim. Volim taj posao jer pomažem koliko mogu u aspektu vezanom uz socijalu – objasnio je.

Na pitanje vidi li kontradikciju u tome da radi za tijelo državne uprave u državi koju želi radikalno promijeniti i kojoj je na vlasti SDP, kaže: – Izmjenjivale su se vlasti, radim stručan posao koji nema veze sa strankama. A to je ipak uprava moje hrvatske države. Kakva je da je. Recimo, za vrijeme Jugoslavije ne bih radio.

Udruga koje nema

A za vrijeme Jugoslavije iz Njemačke doselio se u Zagreb. Kako piše, rođen je 1967. u Tübingenu, u Njemačkoj, “od oca Nijemca i majke Hrvatice”. Odrastao je uz samohranu majku koja je, “uz ogromna odricanja, cijeli život posvetila odgoju, prvenstveno kao čovjeka, ali i kao pripadnika hrvatskoga naroda, svesrdno mu usadivši domoljublje, bez obzira na tadašnji antihrvatski geopolitički jugoslavenski (i još k tome komunistički) državni okvir”.

– Ovo je tek početak, nadam se da će naš poseban rat, jer se i protiv Hrvatske provodi isti, dobiti na zamahu – kaže Stockinger, koji se predstavlja kao predsjednik Regimente. No, te udruge nema u službenom registru.

– Nisam rekao da smo službeno upisani, ali možemo djelovati i bez toga. Pokušavali smo – kaže. Na naše pitanje je li onda nešto sporno u programu, odgovara: – Ne, nismo odbijeni, ali smo dobili informaciju da bi možda bilo problema s registracijom. Ne bih sad o tome. A radikalizam? Ne, nikako nasilje, njega se gnušam. Samo demokratskim načinima i političkim promjenama.

Stockinger je aktivan neko vrijeme – 2010. je bio potpredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva, koja povezuje dijasporu i domovinu, a s kojom se razišao, a i kroz Krug za trg bori se da se promijeni ime Trgu maršala Tita.