Avijacija za staro željezo

Je li uzrok nedavnog pada helikoptera Mi-8 u Vukovaru loše održavanje, neoriginalni rezervni dijelovi slabe kvalitete, tehnički kvar koji se nije mogao unaprijed otkriti ili pogreška pilota, ostaje da se vidi. Povjerenstvo će, prema najavama iz Ministarstva obrane, analizirati ostatke letjelice, nakon čega će o nalazima obavijestiti javnost.

No, neovisno o nalazima povjerenstva, činjenica je da je ratno zrakoplovstvo u lošem stanju, kao uostalom i oprema u druge dvije grane, Kopnenoj vojsci i Ratnoj mornarici, te da će zbog toga ostati sjena sumnje da je upravo to uzrok pada. O stanju vojne opreme i naoružanja već se godinama piše, a čak je i MORH u dva godišnja izvješća o stanju u Oružanim snagama priznao da je stanje katastrofalno, da je oprema odavno zastarjela i da je, više-manje, za staro željezo. Tako je bilo i s avijacijom.

U izvješću za 2005. godinu piše da na četiri od 11 školskih aviona tipa Utva-75 u 2006. istječu resursi, odnosno vijek uporabe. Za školske avione Pilatus PC-9, koji se koriste i za nadzor obalnog područja i mora, piše da se održava ispravnost 12-13 aviona od 20 postojećih. Oprema je zastarjela, piše u izvješću, a borbena tehnika se sporo obnavlja. No, odjednom, u izvješću za 2006. godinu piše da se u obuci mladih pilota koristi svih 11 Utvi te da je svih 20 Pilatusa u operativnoj uporabi.

U godinu dana stanje se drastično promijenilo, ali ne zbog uložena novca u kupnju novih letjelica ili generalnog remonta onoga za što mogao obaviti remont, nego je situacija iz loše prešla u vrlo dobru potezom pera "odgovornih" ljudi u Ministarstvu. Odjednom su u MORH-u odlučili da činjenica što je Utvama istekao vijek uporabe i nije neka prepreka da se na njima nastave obučavati mladi piloti.

U obrazloženju koje stoji u izvješću za 2006. kaže se da se Utve "održavaju po posebnom režimu (na temelju pregleda stanja ispravnosti i defektacije kvara po biltenima proizvođača)". Za Pilatuse ne piše čak ni takvo što, jednostavno je količina koja se koristi skočila sa 12-13 na cijelih 20, bez ikakvog objašnjenja. Ministar obrane Berislav Rončević u tome ne vidi ništa sporno, a na naš upit poručio je samo neka bolje pročitamo izvješće.

Početkom godine, kada je izvješće predstavljeno saborskim zastupnicima, inače prilično neinformiranim o vojnim pitanjima (iako se na obrambeni sustav troši oko 4,5 posto proračunskog novca), postavljeno je pitanje tko će biti odgovoran ako neki pilot bude ozlijeđen ili pogine u nesreći na jednoj takvoj, godinu dana prije praktično otpisanoj letjelici ili nekoj drugoj koja je u jednako lošem stanju na isti način, potezom pera, proglašena upotrebljivom.

Slično bi se moglo dogoditi i s borbenim avionima MiG-21, za koje u MORH-u tvrde da ih ima 12 u operativnoj uporabi. O njima u posljednjem godišnjem izvješću piše da mogu ostati u uporabi do 2010., kada im istječu međuremontni i životni resursi. Iako su novinari to shvatili kao potvrdu da bi Hrvatska u 2010. mogla imati nove avione, iz MORH-a objašnjavaju da "do 2010." zapravo znači do kraja te godine, odnosno do 2011. No, i za taj se rok šuška da bi ga produljili prema načelu "pa nisu ti MiG-ovi dali sve, ima još koja godina u njima".

S protupožarnim avionima tipa Canadair CL-415, popularnim kanaderima, priča se posljednjih godina ponavlja iz sezone u sezonu. Ministarstvo obrane negdje u svibnju ili lipnju objavi kako su za protupožarnu sezonu spremna sva četiri kanadera, a nekoliko tjedana nakon toga novinari počnu dobivati anonimne dojave kako i nisu baš sva četiri kanadera spremna.

Tako se lani, primjerice, tek nakon višekratnih novinarskih upita i pritisaka doznalo da su u jednom trenutku u jeku ljetne sezone čak dva kanadera bila izvan stroja, a jedan od njih veći dio godine nije niti poletio. Nitko ne spori da je održavanje svih tih letjelica skupo, a da Hrvatska nema novaca, ali u svakom slučaju, ne može se smatrati dobrim rješenjem ni to da lete letjelice koje bi, prema onome koliko vremena provode na različitim popravcima, prema svim propisima, odavno trebale biti na otpadu ili u nekom muzeju.

Posljednjih su godina remontirani helikopteri Mi-8 i transportni avioni Antonov An-32B. Iako su u MORH-u to predstavljali kao veliki uspjeh, neslužbeno su se mogli čuti prigovori na te remonte, navodno zbog ugradnje neoriginalnih rezervnih dijelova loše kvalitete. Jesu li to podmetanja ljudi koji žele preuzeti Zrakoplovno-tehnički zavod, kako nam je to nedavno neslužbeno tumačeno iz MORH-a, ili u svemu tome ima istine, znalo bi se više kad bi Ministarstvo bilo otvorenije novinarima, odnosno javnosti.

Primjerice, prije tri godine u zrakoplovnoj bazi Divulje također se srušio jedan Mi-8, no tada, na sreću, nitko nije bio teže ozlijeđen, a do danas nisu objavljeni rezultati službene istrage. Od nekih se pilota neslužbeno moglo čuti da je razlog tog pada bio tehnički kvar zbog lošeg remonta koji je na letjelici napravljen, a iz MORH-a se, opet neslužbeno, krivnja pokušavala svaliti na pilotkinju. Hoće li i u ovom posljednjem tragičnom slučaju iz Vukovara biti isto tako, tek će se vidjeti.