Ayaan Hirsi Ali: Mnogi su muslimani prikriveni kršćani

Život Ayaan Hirsi Ali toliko je jedinstven i hrabar, a u konačnici i uspješan, da je bilo dovoljno prepričati ga da postane najuzbudljivija moguća priča i svjetski hit. Vjerojatno najpoznatija Somalka na svijetu, danas 43-godišnjakinja koja živi i radi u Sjedinjenim Državama, to je i napravila napisavši 2007. godine autobiografiju “Nevjernica”. Knjiga je podigla prašinu u cijelom svijetu jer opisuje životni put tradicionalno odgojene afričke djevojke koja se odrekla islama i, bježeći od prisilnog braka, stigla na Zapad. Danas je ugledna politologinja u Sjedinjenim Državama, suradnica Belfer centra za diplomaciju na Harvard Kennedy School i Američkog poduzetničkog instituta te osnivačica zaklade AHA, organizacije koja štiti i podupire ljude kritične prema islamu. Razgovarali smo s njom ekskluzivno za Večernji list o pravima muslimanki, politici Zapada prema islamskim zemljama, ali i primjerice o tome kako se nosi s prijetnjama smrću.

Prvih dvadeset godina života proveli ste u Somaliji, Saudijskoj Arabiji i Keniji. Potom ste živjeli u Nizozemskoj, a posljednjih nekoliko godina u Sjedinjenim Državama. Smatrate li da ste se ostvarili kao osoba i kao žena živeći na Zapadu?

– Iznimno sam sretna i zadovoljna onim što sam danas. Također sam zahvalna zbog svih prilika koje su mi pružene u životu.

Živite li i danas u strahu zbog prijetnji smrću koje ste dobivali nakon što ste snimili antiislamski film “Pokornost”, čiji je redatelj, a ujedno i vaš prijatelj Theo van Gogh ubijen? Vrijedi li borba za prava muslimanskih žena tog rizika?

– Oprezna sam. Nikad ne propitujem mjere osiguranja. Borim se za poboljšanje položaja žena u svijetu koje su lišene mogućnosti da uživaju u temeljnim slobodama i pravima koja proizlaze iz te slobode. Takva borba uvijek uključuje neku vrstu rizika. Kao što znate, i na Zapadu su mnogi umrli ili bili zatvarani zbog zalaganja za ideju slobode. Kad tražite promjene, to uvijek nosi rizik.

Kako ste se nosili s time što otac i majka nisu odobravali vaše stavove i vaš način života, prije svega odricanje od islama, vjere u kojoj ste odgojeni i kojoj ste i sami pripadali sve do dolaska u Europu?

– To je vrlo složeno pitanje. Iako duboko suosjećam s roditeljima i osjećam iskrenu lojalnost prema njima, premda razumijem bol koju sam izazvala u njima svojim odlukama, moram biti poštena i prema majci i prema ocu i prema samoj sebi te priznati da za mene ne postoje dva puta. Odbacila sam sustav vrijednosti u kojem sam odgojena. Najbolji, ako ne i jedini način da se uspješno nosim s roditeljskim neprihvaćanjem mojeg životnog izbora bilo je naučiti prihvatiti razlike u ta dva sustava vrijednosti.

Često čitamo vijesti o ubojstvima iz časti majki, žena, kćeri i sestara u mnogim muslimanskim zemljama. Postoji li način da se zaustavi to nasilje, jednako kao i prisilni brakovi i obrezivanje djevojčica?

– Da. Ključno pitanje statusa muslimanskih žena upravo je prastara percepcija ženske časti. Od mlade se muslimanske nevjeste, ne od one koja je već bila razvedena ili je udovica, nego od one koja se udaje prvi put, očekuje da bude nevina u prvoj bračnoj noći. Ako to nije, smatra se kako je čast obitelji njezina oca potpuno uništena i njezin život zauvijek upropašten. Ako je obitelj i ne ubije, ona više ne postoji u društvenom i ljudskom smislu u svojoj zajednici i njezina je se obitelj odriče.

Prema vašem mišljenju, a s obzirom na vaše afričke korijene i zapadno iskustvo, što je glavni problem moderne Afrike?

– Nedostatak pravog vodstva. Od vremena kad su afričke zemlje stekle neovisnost o bivšim kolonizatorima, afrički lideri, bez obzira na to jesu li demokratski izabrani ili autokratski nametnuti, razvijaju dvojnu strategiju kako bi sačuvali svoju moć. Na domaćem terenu sudjeluju u ugnjetavanju i korupciji vlastitog naroda. Na međunarodnoj razini, uzimaju novac od bivših kolonizatora pa uz pomoć tog novca dodatno jačaju svoju moć i korupciju u zemlji. Nove snage u društvu morat će se odreći takvog ponašanja i pronaći bolji način vladanja.

Mislite li da zapadni političari ne razumiju islam? Smatrate li da vode pogrešnu politiku prema muslimanskim zemljama čineći situaciju u kritičnim zonama svijeta – na mjestima gdje se dotiču različite civilizacije, na primjer na Bliskom istoku – još gorom?

– Prije deset godina iskreno sam vjerovala da zapadni političari ne razumiju islam, ali sa svim tim iskustvom koje smo stekli u posljednje desetljeće, sada smatram da postoji konsenzus zapadnih političara o tome da treba voditi popustljivu politiku (naziv za politiku britanskog premijera Chamberlaina koja je dovela do Münchenskog sporazuma 1938. i kojim je Njemačkoj prepuštena Čehoslovačka da bi se zadovoljila Hitlerova agresivnost i izbjegao svjetski rat, op. a.) i istodobno vojno gušiti radikalne islamističke pokrete kao što je Al-Qa’ida. Prema mojem mišljenju, to je pogrešan konsenzus jer popustljiva politika zapravo usmjerava sve akcije protiv relativno malih i neuhvatljivih grupa neprijatelja. To onima koji u muslimanskim zemljama imaju stvarnu moć omogućava širenje ideološkog i kulturološkog džihada.

Puno prije izbora u Egiptu upozorili ste kako je vrlo vjerojatno da će pobijediti Muslimanska braća. Njihov kandidat Muhammad Mursi pobijedio je i promijenio ustav smanjujući demokratska prava u zemlji. Kakav razvoj događaja očekujete u Egiptu, i općenito, nakon Arapskog proljeća?

– Puno će se toga još dogoditi, ali tri su stvari najvažnije. Sasvim predvidivo, Muslimanska braća u Egiptu učinit će sve da učvrste vlast nad egipatskim narodom. Opozicija je podijeljena i slaba, a kad bi Muslimanska braća bila toliko jaka koliko žele biti, ne bi ni trenutak oklijevala potpuno utišati opoziciju. Srednjoročno gledano, egipatski će narod proći kroz iskustva slična iranskim, a to znači ne samo da će se razočarati u aktualnoj vladi nego u konačnici i u religijsko miješanje upravljanja politikom. Druge zemlje koje su prošle Arapsko proljeće suočit će se s dva scenarija, zapravo one se već suočavaju s njima. Oba su zastrašujuća. Jedan je kaos, anarhija, neprekidna kriza. Da biste se uvjerili u to, dovoljno je pogledati povijest Somalije od 1991. godine, otkad je tamo svrgnuta diktatura. Prema drugom scenariju, vlade će morati odstupiti pred islamističkim snagama zbog održavanja reda i mira u zemlji. Naravno, uvijek postoji i treći put, ali sekularna je opozicija u svim tim zemljama podijeljena i slaba, bez jasnog cilja. U strahu od kaosa i uvođenja šerijatskog zakona u nekim bi zemljama na vlast mogla doći vojska. Mislim da postoji realna šansa da se u ovim zemljama ostvari istinska demokracija utemeljena na vladavini prava, ali da bi se to dogodilo, opozicija mora izaći na političku scenu i jasno se odrediti prema šerijatskom zakonu.

Kakvo je vaše mišljenje o statusu kršćanskih manjina u muslimanskom svijetu?

– Status je kršćana grozan. Već sam naširoko pisala i govorila o toj temi. Sada kad imamo novog papu, nadam se da će njegov prioritet biti poboljšanje statusa kršćana u većinski muslimanskim zemljama. Ironija cijele te situacije jest činjenica da su mnogi muslimani prikriveni kršćani. Zavlada li istinska sloboda religija u muslimanskom svijetu, kršćanstvo će napredovati. Zbilja se nadam da će papa Franjo preuzeti borbu za slobodu vjeroispovijesti kao svoj primarni zadatak. Što bi on imao od toga? Crkva koja gubi utjecaj diljem svijeta mogla bi odjednom postati puna vjernika.

Je li Nizozemska na pravom putu da riješi problem imigracije, posebno useljenika iz islamskih zemalja?

– To je puno pitanja u jednom. Za Nizozemsku i njezine muslimane to je pitanje uzajamnog nezadovoljstva. Mnogi nizozemski građani zahtijevaju da se muslimani snažnije asimiliraju u nizozemsku kulturu, ali spremni su učiniti vrlo malo da bi se to stvarno i dogodilo. Primjerice, ne pada im na pamet otvoriti vrata ekskluzivnih škola imigrantima iz islamskih zemalja. Mnogi muslimani u Nizozemskoj koji razmišljaju o sebi kao o građanima postaju svjesni moći brojeva. Što ih je više, to im je lakše prakticirati svoju kulturu. A tek će se vidjeti posljedice novog vala useljavanja muslimana nakon Arapskog proljeća.

Muslimani u Bosni i Hercegovini sve otvorenije iskazuju svoju pripadnost islamu. Što mislite o takvom razvoju situacije u jednoj etnički podijeljenoj europskoj zemlji?

– Ne bih htjela da se stvari razvijaju tim putem, ali bojim se da slična sudbina čeka i druge europske zemlje.