Bajaga tri dana u Zagrebu svira u počast novinaru Draženu Vrdoljaku

VIJESTI IZ KULTURE, Nedjelja, HRT 1, 22.50

Kožarićev zagrebački Matoš koji sjedi na klupi napokon je jučer, umjesto u Latinskoj četvrti, svečano postavljen u parku gradića Issy-le-Moulineaux u široj okolici Pariza. Reporterka Ivana Antunović Jović (snimatelj Mak Vejzović, montažerka Vesna Lažeta) javlja u dvije emisije da će oko spomenika biti posađeno 600 ruža. O dugoj borbi s francuskom birokracijom razgovarala je danas i u “Pola ure kulture” s arh. Damirom Perinićem, predsjednikom Udruženja bivših hrvatskih studenata u Parizu. Perinić zaključuje priču tako da iz ruksaka vadi minijaturnu repliku spomenika s našeg Gornjeg grada, sprema je i odlazi. Dok on luta Parizom, završava Ivana Antunović Jović, prate ga ove riječi Veselka Tenžere: “Matoš je posvudašnji, on nije samo bolećivi pripadnik Griča nego i pjesnik energije predgrađa, kronist cityja, ditirambist prigorskoga vinogorja, dionizijski ljubavnik Novoga i kao takvog bi ga trebalo razasuti posvuda.” (dva vijenca)

HRANA KAO LIJEK: ČEŠNJAK, Ponedjeljak, HRT 1, 20.33

Današnja epizoda dokumentarne serije autorice Jasne Burić razveselit će mnoge ravnodušne slušatelje primjedbe “smrdiš po češnjaku”. Od prve do zadnje (četrdesete) minute sve živo u njoj neprikosnoveno hvali češnjak: profesorice, doktorice, čak i kuhari koji ga pripremaju tako da mu ubiju miris, bar oni tako misle. Jedna gospođa doktor upoznala nas je s činjenicom da će vam se u dahu osjetiti miris češnjaka petnaest minuta pošto ste njime natrljali unutrašnju stranu noge (svoje, ne od stola). U starom Rimu bio je omiljena hrana “puka, vojnika, atleta, mornara”. Sadili su ga i jeli po cijeloj Europi, pa se govorilo gdje god su Rimljani, tu je i češnjak (ubi Roma ibi alium). Potkraj 18. stoljeća putopisac čijim nas imenom, Alberto Fortis, godinama javno gnjave razni nedoučenjaci, pisao je: Miris odaje Morlaka. Danas se zna da on ubija i najotpornije bakterije (kao i svaki oblik društvenosti). (jedan vijenac)

SPORT SPECIJAL, Utorak, Jabuka TV, 11.00

U Zagreb je još jednom netko donio novi sport. Zove se blowgun, više je druženje nego napor, pogodan za svakoga od 7 do 107 godina, kaže utemeljitelj prvog kluba, g. Damir Njegovec. Blowgun je puhaljka kojom se kratka strelica ispuca u metu s udaljenosti od pet ili deset metara. Sport je potekao iz Japana, gdje se njime bave i ljudi treće dobi, baš kao i u Francuskoj, Njemačkoj, Americi i Filipinima. Sportski novinar HRT-a Viki Ivanović ne bavi se ničim, jer nije čuo čak ni za 30 godina staro zagrebačko dječje kazalište Marije Sekelez “Žar ptica” (Bijenička 97). Čitajući neki strani prilogić dvaput nas je uvjeravao da je ideja za oblik baklje bilo pero “goruće ptice”, što je doslovni prijevod s engleskog za žar-pticu. Žar-ptica iz ruske bajke, “Žar-ptica” balet Stravinskog iz 1910. godine, koga briga – važno je da Viki Ivanović misli da može prevoditi s engleskog. (jedan vijenac)

DNEVNIK, Srijeda, Nova TV, 19.15

Nastavlja se ispražnjivanje riječi “doslovno” od svakog značenja. Ovaj put je pustošena zahvaljujući pravoj poplavi u kojoj ljubavna metafora Arsena Dedića “oko nas je voda rasla” postaje neprijateljska stvarnost... Reporterka Ivana Ivanda, nesklona prenesenim značenjima, javila se iz Mraclina doslovno ovako: I mi smo se u jednom trenutku našli doslovno opkoljeni vodom, jer voda nadire doslovno sa svih strana. Čemu i zašto doslovno, nikad ne ćemo saznati. Dva sata prije, u popodnevnim vijestima ista krhka reporterka stajala je usred poplavljenog seljačkog dvorišta, u vodi do gležnja i svaku našu daljnju brigu o njenom zdravlju presjekla rečenicom: Stojimo ovdje u vodi doslovno do koljena. Ivandina posestrima s RTL TV Mojmira Pastorčić dan kasnije negdje kod Siska izvještava za RTL danas da “voda dopire doslovno sa svih strana”. Malo metaforike u životu ne bi tim curama škodilo. (jedan kaktus)

RTL DANAS, Četvrtak, RTL TV, 18.30

Dva dana poslije HRT-ova priloga u “Vijestima iz kulture” o tribini u Dubrovniku RTL TV objavljuje reportažu o istoj stvari, ali u priči nema glavnog aktera: Društva prijatelja dubrovačke starine. Lokalni reporter Matko Saltarić javlja da nije mogao dobiti nikoga iz tog Društva, što je teška blamaža za svaku ozbiljnu televiziju, što RTL TV ovog puta očito nije. Vjerojatno se i tu na nečemu štedjelo, npr. na telefonskom razgovoru s gosparom Denisom Orlićem iz Društva kojemu se zakonom, nakon 62 godine časnog rada, želi oduzeti svako pravo na daljnje postojanje. Možda je velikom RTL-u bilo skupo trošiti na cipele Matka Saltarića koji bi hodao po Dubrovniku za nekim iz Društva prijatelja dubrovačke starine tko bi njemu, RTL-u i naciji objasnio da je prava sramota toliko podcjenjivati gledatelje i demonstrirati toliku ravnodušnost prema velikom političkom problemu koji tišti sav Dubrovnik. (četiri kaktusa)

BUJICA, Petak, Z 1, 20.00

Iz Studija 4 Osječke TV predstavnici nestranačkog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić i Vlado Iljkić unose na hrvatsku političku scenu, svojim umjerenim govorom, novosti koje su strane hrvatskim političkim strankama i velikoj većini medija. Predlažu da Sabor održi svečanu sjednicu na kojoj će jugoslavenska tajna policija (Udba) biti proglašena zločinačkom organizacijom, a minutom šutnje zastupnici će odati počast njenim žrtvama. Stožerov pravni stručnjak Vlado Iljkić podsjeća da devetnaest europskih država ima odredbu po kojoj manjine imaju pravo na svoj jezik i pismo u sredinama u kojima ih je više od 50%, a slična je odredba bila i u našem Ustavu. Vukovarski Stožer podsjeća i na nužnost donošenja i primjene zakona o lustraciji, jer Hrvatska je potpisnik međunarodnih konvencija koje osuđuju komunizam, fašizam i nacizam. Sve u svemu, bez “Bujice” Hrvatska je nekulturna zemlja. (jedan vijenac)

IN MAGAZIN, Subota, Nova TV, 6.55

Podržavamo, na neviđeno, napor Nove TV da In magazin od petka popodne reprizira za ranoranioce u subotnje jutro. Nadamo se da se nisu uzalud probudili, jer je In magazin u petak popodne imao razgovor s autorom i izvođačem Bajagom koji će sva tri svoja koncerta u Tvornici kulture posvetiti Draženu Vrdoljaku. Ne znam kako bi novi val 1980-ih izgledao bez Dražena Vrdoljaka, izjavljuje Bajaga kojega je Vrdoljak prije 30 godina prvi pozvao u “Kulušić” i dodaje: Da, mi imamo puno ženske publike, što je dobro, jer navrati i poneki muškarac znajući da će ovdje biti puno žena. Koncertima od šestog do osmog ožujka (marta!), uvijek fini Bajaga proslavit će 30 godina karijere izuzetno pristojno: sjećanjem na najvećeg hrvatskog rock-kritičara. Na potezu je Grad Zagreb: sad treba samo predložiti koju će ulicu dobiti zaslužni građanin Dražen Vrdoljak, možda preimenovanu Eisenhutovu u kojoj je stanovao? (tri vijenca)

>>Ivica Babić i Nikica Gabrić zamalo se potukli u Bujici