U godini kada će proslaviti devedeset godina od osnivanja, hrvatski P.E.N. centar dobio je novog predsjednika. To je pjesnik, prozaik, crtač i prevoditelj Tomica Bajsić koji je na predsjedničkom položaju naslijedio sveučilišnu profesoricu Nadeždu Čačinovič. U penovskom okružju Bajsić nije novo ime.
Uostalom, bio je glavni tajnik hrvatskog P.E.N.-a u mandatu Nadežde Čačinovič. Dobro je upoznat s penovskom organizacijom i s njenim mogućnostima i nemogućnostima. I njezinom pomalo aristokratski ustanovljenom međunarodnom hijerarhijom koja je P.E.N. pretvorila u neku vrstu zatvorenog debatnog kluba koji je previše usredotočen sam na sebe.
Bajsić dobro zna da hrvatskome P.E.N.-u treba nova energija i nova krv kako bi opravdao svoje postojanje i kako bi se nametnuo javnosti u vremenu kada je kakofonija glasova tolika da više nitko nikoga ne čuje i ne razumije. U tome mu itekako mogu pomoći novoizabrane potpredsjednice, Sibila Petlevski i Nadežda Čačinovič koje su obje vodile hrvatski P.E.N. i imaju dobre veze u međunarodnom penovskom okružju.
Bajsiću je, kao pjesniku i prevoditelju, ali i čovjeku čija je biografija impresivna i potpuno netipična za hrvatskog intelektualca, jako dobro poznato koliko je dubok jaz između elitne, visoke kulture i običnog puka, između licemjernog i jalova hrvatskog akademizma i stvarnog, surovog života u kojem vladaju pravila političke i gospodarske džungle.
Bajsić odlično zna što su to ljudska prava i kako ih je lako ugroziti, kao što zna i što su medijske slobode i koju golemu odgovornost u društvu imaju ne samo pisci nego i povjesničari, kritičari, prevoditelji, izdavači i žurnalisti koji su svi ravnopravni dio penovske obitelji. Uostalom, Bajsić je pomalo donkihotovski u vlastitoj nakladi objavio knjigu “Urezi, izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu...” s pjesmama oko stotinu i trideset pjesnika.
Tu je zbirku objavljenu 2010. godine Bajsić popratio riječima “Pjesme u ovom izboru većinom su izravno svjedočanstvo trenutka, dragocjeni komadići otrgnuti zaboravu koji za sobom ostavljaju ureze u glatkom koritu gluhe egzistencije. Ti su urezi katkad dovoljno duboki da prodru kroz koru oblaka i uvedu nas u otvorene prostore”.
Tako je mudro zborio Tomica Bajsić prije sedam godina. A riječ je o čovjeku čija je mala nakladnička kuća Druga priča svoja izdanja prodavala i uz pomoć besplatne dostave biciklom (što i nije nikakva rijetkost u Zagrebu jer često na ulicama grada viđam još jednog pjesnika i prozaika Kemala Mujičića Artnama kako dostavlja knjige biciklom). Zato penovcima valja čestitati na izboru nekonformističkog predsjednika koji je fatalno zaljubljen u pjesništvo (i u Latinsku Ameriku) i koji jako dobro zna u kojim uvjetima u Hrvatskoj preživljavaju ne samo pisci, nego i prevoditelji, crtači, grafički dizajneri, pa i mali izdavači s kičmom.