Bakarska tragedija: Utučene majka i sestra na psihijatriji

BAKAR – Dan nakon obiteljske tragedije u Bakru u kojoj su sestra i majka preminule M. K. (40) pokušale sebi oduzeti život predoziranjem tabletama, obje su žene izvan životne opasnosti. Iz riječkog KBC-a javljaju da su pacijentice s Jedinice intenzivnog liječenja premještene na Odjel psihijatrije te da su im sve vitalne funkcije uredne.

Majka i sestra stabilno
Podsjetimo, shrvane boli zbog smrti kćeri i sestre koja je dulje od godinu dana bolovala od karcinoma, dvije su se žene u subotu prijepodne, nekoliko sati nakon što je M. K. izgubila bitku s bolešću, pokušale ubiti. Na sreću, dežurna patronažna sestra posumnjala je da nešto nije u redu te je pozvala policiju i vatrogasce koji su provalili u stan, pa su žene na vrijeme prevezene u bolnicu. Mještani Bakra potreseni tragedijom ističu da su tri žene, bez muškarca u obitelji, bile vrlo bliske, a živjele su skromno i povučeno.

Nijedna od kćeri nije bila udana. U posljednje vrijeme rijetko su i izlazile iz kuće. Godinu dana starija sestra preminule nije posljednjih dana išla ni na posao jer je bila na bolovanju, vjerojatno kako bi posljednje dane provela uz umiruću sestru. Što je dvije žene, osim smrti bliske osobe, potaknulo na tako drastičan čin? Je li i život u društvenoj izolaciji imao utjecaja na njihovu odluku, upitali smo psihijatra dr. Vladimira Grudena.

– Osoba koja po prirodi ima manjak društvenih vještina obično se odlučuje na život u osami. Ako se to svede na nekoliko ljudi, oni postaju njezin cijeli svijet. Kada netko od tih ljudi nestane iz života takve osobe, ona osjeća da se njezin svijet ruši i nestaje – objašnjava Gruden.

Tragedija osamljenih
– Rastanak od voljenih normalan je dio života i svi ga kad-tad doživimo. Osoba koja nije dokraja prošla proces odrastanja nije dokraja pronašla sebe, pa ima potrebu poistovjetiti se s drugima. Kada netko blizak nestane iz njezina života, ona, pogotovo ako nije društvena, ne može podnijeti bol rastanka.

Ti malobrojni drugi postali su njezin neodvojivi dio, pa ako nestanu, ona osjeća da je i sama nestala, što je može potaknuti na odluku o samoubojstvu. Na suicid se češće odlučuju osamljeni ljudi. I okolina tu ima odlučujuću ulogu. Obično ne reagiramo kada je netko miran, tih i povučen, a to je često znak da takva osoba nije spremna suočiti se s problemima koje svakidašnjica donosi, što treba ozbiljno shvatiti – upozorava Gruden.