Balkanski i jugoslavenski bauk

Disolucija države Jugoslavije na zalazu dvadesetoga stoljeća značila je rađanje novih država, kultura, jezika, časopisa, idola, pjesama, navika i koječega drugoga. U jezičnoj sferi pojavili su se novi pravopisi, gramatike i savjetnici (tja, i jezik je roba), ali i fraze, poštapalice i pojmovi.

Uzmimo čest i otrcan izraz "ovi prostori". Nema političkoga članka ili govora, bilo stranačkoga veterana ili pak debitanta, a da se ne pojavi rogobatna sintagma "na ovim prostorima". Rabe je podjednako strasno i hrvatski i srpski i bošnjački govornici i perovođe. Pa i Makedonci (Na ovie prostori). Još jedan izraz gotovo je do bola čestotan: "U regiji", bez obzira na to je li riječ "u toj regiji", "u ovoj regiji" ili slično. Srpsko-bošnjački govornici koriste i mušku inačicu toga izraza "U (ovom, tom) regionu".

Na istoj govornovalnoj duljini su i Slovenci (v regiji) i Makedonci (na taa regija). Pitanje je bezobrazno jednostavno: Koji su to prostori i koja je to regija? Primjerice, u rečenici "Hrvatska akcija stvorila je nove izglede za mir u regiji" treba se upitati zašto nema imena te regije, ili barem njezina konkretna opisa. Moj zaključak je jednostavan: Regija je Balkan, imenovali je mi ili ne, prostori su jugoslavenski, htjeli mi to ili ne. Nije čudo da se repretoar istih izraza, fraza i poštapalica skovao i nastavio život na Balkanu, među narodima čiji je prostor bio od 1918. do 1991. zvan jugoslavenskim. 

Nedavno je u Sarajevu predstavljen časopis Pogledi. S njegovim predstavljanjem organizirana je tribina "Regije i odnosi u regiji". Jedan od predstavljača izrekao je rečenicu: "Mnogi koji žive na ovim prostorima teško će prihvatiti činjenicu da se radi o jedinstvenom geopolitičkom prostoru. Što je za nekoga izvan ovog regiona samorazumljivo, mnogi će s ovog područja, s manje ili više žestine osporiti".

Opet primjer određena zaključka s neodređenim poštapalicama tipa prostora i regije. Mislim da treba uvijek biti jasan i govoriti vlastito zemljopisno ime umjesto neodređenih "ovih prostora" i "regije". Druga je stvar što Balkancima nije lako pobjeći s Balkana, niti ukloniti mentalne misaono-jezične sklopove dojučerašnje Jugoslavije, od Aleksandrove i Brozove, pa do socijalističke i nesvrstane. Balkanski i jugoslavenski bauk bauljaju još u našem biću.