Bandić je u Zagreb došao s jednim koferom, radio je u hladnjači

Milan Bandić rođen je 22. studenog 1955. u Mamićima Donjim, zaseoku Cerov Dolac, mjestu između Klobuka i Gruda, BiH. Ima brata Dragu i sestru Tonku. Njegov otac Jozo umro je s 58 godina. Odgajala ih je majka Blagica rođena Tomić. Uz pomoć njenog oca Ante, koji je imao dva konja i najviše zemlje u mjestu, uzgajali su duhan. Uz rad na polju, bio je i ministrant u crkvi. Po završetku osnovne škole upisao je 1971. gimnaziju u Grudama. Po ocjenama je bio osrednji učenik, ali vladanje mu je uvijek bilo uzorno. Isticao se, prisjetili su se njegovi kolege, u atletici. Nakon mature dobio je i stipendiju od općine Grude.

Legenda kaže da je u smeđi kofer od skaja stavio plan grada Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, i stigao u Zagreb na prijemni ispit. Bilo je to u lipnju 1974. Upisao se na Fakultet političkih znanosti. Studirao je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Nije stanovao u studentskom domu. Uz studij je i radio. Najprije je istovarao šećer i ugljen. Poslije je počeo žbukati fasade. Kaže da je s nekoliko prijatelja ožbukao pola ulice Mikulići.

U Savez komunista učlanio se početkom osamdesetih. Nakon završetka fakulteta otišao je na odsluženje vojnog roka. Po povratku, prvi posao je dobio u tvrtki „Ledo“. Radio je u hladnjači na minus 25 stupnjeva. Nakon šest mjeseci premješten je u jednu kancelariju. Kaže da mu taj posao nije dobro išao, više je volio biti u društvu ljudi. 1983. prebacio se u Općinski komitet Saveza komunista Peščenice. Zaposlio se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Tamo je, kažu, imao i dosta protivnika. Prigovarali su mu da je premlad te da nikad nije u uredu, nego stalno na terenu, što će mu se pokazati najvećom prednošću u gradonačelnikom mandatu. Kako je bio komunikativan, imao je i svoje zaštitnike.

Demokratske promjene 1990. dočekao je u Savezu komunista Hrvatske, stranke koja je ubrzo postala SDP. 1993. postao je tajnik Gradskog odbora SDP-a. 1995. bio je na listi Zdravka Tomca koji se kandidirao na Peščenici. Bandić je rada kao vijećnik prvi put ušao u Gradsku skupštinu. Dvije godine kasnije, postao je predsjednik zagrebačkog SDP-a. Na izvanrednim izborima u Zagrebu 2000. godine kao prvi s liste SDP-a koja je osvojila najviše mandata, postaje zagrebački gradonačelnik. Isti rezultat ostvario je i godinu dana kasnije, 2001. na redovnim izborima.

2002. je prouzročio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola. Kasnije je tvrdio da se vraćao s karmina na kojima je popio tri-četiri gemišta. Zbog pokušaja podmićivanja policajca koji ga je prijavio, u ožujku te godine morao je dati ostavku na gradonačelničko mjesto. Zamijenila ga je Vlasta Pavić. Na izborima 2005. ponovno je bio nositelj liste SDP-a u Zagrebu. Osvojio je 40,95 posto glasova i ponovno postao gradonačelnik Zagreba.

Nakon smrti Ivice Račana kandidirao se u lipnju 2007. na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a. Ispao je u prvom krugu, a u drugom je Zoran Milanović pobijedio svoju suparnicu Željku Antunović. Na prvim izravnim izborima za zagrebačkog gradonačelnika Bandić je u svibnju 2009. u drugom krugu uvjerljivo pobijedio Josipa Kregara.

Kandidirao se i na predsjedničkim izborima krajem te godine. Najprije je 4. prosinca zamrznuo svoje članstvo u SDP-u, 5. prosinca je objavio kandidaturu a istog dana iz SDP-a je stiglo priopćenje kojim su ga brisali iz svog članstva. Na tim izborima je izgubio u drugom krugu od Ive Josipovića. Natjecao na parlamentarnim izborima 2011. sa svojom nezavisnom listom. Doživio je debakl u sve četiri izborne jedinice gdje se natjecao.

Na lokalnim izborima 2013. do nogu je potukao svoje bivše kolege iz SDP-a. Najprije je kao kandidat za gradonačelnika uvjerljivo pobijedio njihova kandidata Rajka Ostojića u drugom krugu. Njegova nezavisna lista na kojoj je bilo čak 27 žena, koje su uglavnom bile priznate stručnjakinje iz svojih područja, iznenađujuće je osvojila najviše mjesta u zagrebačkog Gradskoj skupštini.

Uz njegov rad stalno su se vezale i afere. Primjerice, 1996. se fiktivno rastao od svoje supruge Vesne da bi ona mogla po povoljnim uvjetima otkupiti stan od 38 kvadrata u Preradovićevoj ulici u Zagrebu gdje je živjela njena baka. Sam Bandić je objasnio da su postojale određene nesuglasice zbog kojih je od supruge bio odvojen sedam godina. Vjenčali su se ponovno 2003. Njihovi susjedi kažu da njegova supruga nije na dulje vrijeme izbivala iz stana u kojem žive. 

Protiv njega je podneseno oko 250 kaznenih prijava. Bandić je usprkos svim aferama bio jedan od najuspješnijih populista u hrvatskoj politici, pa je osim kritika dobivao je i pohvale zbog izgradnje cesta, škola, uređenja Bundeka...

Održavao je bliske odnose s predstavnicima Katoličke crkve,  često ga se moglo vidjeti i na mjestima na kojima su živjeli siromašni, slabije obrazovani građani ili pripadnici romske populacije kojima je nerijetko bio kum novorođene djece. Bio je izrazito blizak s predstavnicima nacionalnih i vjerskih manjina, financirajući njihove manifestacije i često se pojavljujući na obilježavanjima njihovih blagdana. Izdvajao je iz gradske blagajne i za obnovu kuća povratnicima u Bosansku Posavinu.

Bandić je uhićen 19. listopada 2014. godine nakon višemjesečnog složenog kriminalističkog istraživanja vezanog za nezakonita postupanja u Gradu Zagrebu i Zagrebačkom holdingu d.o.o., no to ga nije omelo u nastavku obnašanja gradonačelničkih dužnosti sve do iznenadne smrti od srčanog udara.

Tijekom nedavnih unutarstranačkih izbora za predsjednika zagrebačkog SDP-a kazao je kako mu je svejedno tko će to biti jer on po šesti gradonačelnički mandat neće ići.

- Kad bih se kandidirao ja bih pobijedio, ali budući se neću kandidirati, onda mi je tako svejedno tko će od njih pobijediti - kazao je najavljujući tako da svoje političke ambicije usmjerava izvan glavnog grada Hrvatske.

Jedno od zadnjih pojavljivanja u javnosti imao je na koncertu povodom 150. godišnjice Zagrebačke filharmonije u HNK Zagreb u četvrtak navečer. Tom prilikom uručena mu je i nagrada.

Sa suprugom Vesnom, koju je upoznao na plesu u Studentskom centru, ima kćer Ana Mariju. Živjeli su u velikom stanu blizu središta Zagreba. 2001. je bespravno sagradio vikendicu od 70 kvadrata u mjestu Slavagora iznad Samobora. U zadnje vrijeme često su ga viđali i u društvu mlade suradnice, gradske zastupnice Natalije Price. Često je, ne uvijek uspješno, pokušavao govoriti kajkavskim narječjem.