– Dok su građani na moru, mi moramo raditi i intervenirati na najkritičnijim točkama u gradu kako bi bilo što manje gužvi kada se vrate s godišnjih odmora – rečenica je koju je gradonačelnik Milan Bandić ovog ljeta ponovio najmanje stotinu puta. Tako je bilo i 6., 7. i 8. kolovoza koje smo proveli s njim u inspekciji gradskih gradilišta na plus 40 Celzijevih stupnjeva. Ni upozorenja stručnjaka gradonačelnika nisu pokolebala da odustane ili skrati obilazak po šest gradilišta dnevno.
– Nema trave... možemo je sijati koliko hoćemo, ali nema smisla dok kiša ne padne i ne zahladi. Čekamo dragog Boga da nam da kišu jer nema smisla zalijevati po ovim žegama – govorio je Bandić sebi u bradu pogledavajući u oblake na jednoj od lokacija gdje se asfaltirala cesta i sijala trava.
Radije bi u planinu
Prvi dan u obilazak je krenuo u trapericama i crnoj majici kazavši da se obukao prikladno za bauštelu, no već drugi dan crnu boju zamijenio je vrućini prikladnijom bijelom. Razgovarali smo za vrijeme vožnji autobusom između lokacija.
– Gradonačelniče, niste na moru? Planirate li se malo okupati?
– More? Ma nemam ja za to vremena, ja se kupam u znoju. Ako i odem do Jadrana, samo projurim jer me čekaju obveze, a svaki odlazak prema jugu radije iskoristim da posjetim majku – rekao je.
– Kako je ona, kako podnosi vrućine?
– Dobro je, dok je god živa moram naći vremena da je posjećujem, a vrućinu dobro podnosi. Nedavno sam bio i pržilo je 40, ali ona ne želi klimu, ima svoje načine na koje se čuva od žege.
Na pitanje sjeća li se kada je posljednji put ljetovao i gdje, ni nakon duljeg razmišljanja nije se prisjetio.
– Na moru su predsjednik, premijer, ministri... Zar vam ne dođe da se kao i oni \"otuđite\" na jahti nekoliko dana?
– Ja bih radije bacio karte s nekim u hladu, i to više na planini nego na moru, no to je pitanje izbora. Svatko radi ono što voli i što misli da mu odgovara i paše. Ja ne volim govoriti o drugima jer to rade mali ljudi, prosječni govore o stvarima i zadovoljenju svojih potreba, a veći i najveći govore o viziji. To je pravilo kojeg se ja držim – kazao je Bandić. Osim što ne stigne do mora, jedva stigne i do vikendice pored Samobora gdje očekuje da će uskladištiti 300 kilograma meda te nekoliko stotina kilograma raznog voća. Od krušaka će peći rakiju, a kazan će nadgledati osobno.
– Skupe se moji prijatelji pa se družimo dok rakija curi – kaže.
Odgodili kavu
Budući da je prije nekoliko godina doživio moždani udar, pitali smo ga pazi li barem što jede po ovim vrućinama.
– Inače ne biram što jedem, mogu pojesti i šlapu kad sam gladan, ali po ljeti moram birati lagano – voće, povrće, mlijeko i lagane mliječne proizvode da lakše funkcioniram. Poslije 18 sati ne jedem ništa – kazao je dodavši kako pije i puno tekućine budući da se ne može držati hlada.
Za vrijeme obilaska gradilišta i sam se znojio, znao se i požaliti kako je vruće iako je sam sve i zakuhao. Povremeno bi ugrabio uz put bočicu vode kako bi barem osvježio glasnice za razgovor. Javljao se i na mobitel, koji mu je često, ali tiho, zvonio. U jednom trenutku nazvao je vozača i rekao mu da mu je baterija pri kraju te da ga negdje dočeka i stavi mobitel u automobil da se puni.
Nakon što smo obišli pola lokacija, najavio je da idemo predahnuti i popiti kavu, no nešto ga je naljutilo... Osnovna škola u Vrbanima III nije bila završena.
– Nedavno sam bio tu i rekli ste još par dana. Sve ima da je gotovo za tjedan dana, makar dubili na trepavicama. Ne interesira me ništa. Neću više navrat-nanos završavati projekte. Ja sam za ovih 13-14 godina prošao kalvariju pa sam s tetama čistio učionice dan ili večer prije početka nastave. To ovaj put neću. To si mogu priuštiti, čistit će drugi, a ja ću malo biti gradonačelnik. Dinko, izvrši svoj dio posla, Tedi, ti svoj, a ja i zamjenica (Vesna Kusin) doći ćemo se ovdje samo slikati. Je l\' to u redu? O.K.? – održao je lekciju suradnicima dodavši da nema ništa ni od kave dok se ne obiđu sve lokacije. Nakon što je sjeo u autobus, nastavio je komentirati.
– Jeste vidjeli gradilište u Radničkoj? To su ozbiljni ljudi iz ozbiljne firme, a ovo su jebivjetri. Danas imamo varijantu da ljudi rone s cijenama i dobijemo jebivjetarsku firmu za izvođača. To je strašno što se radi. Onda angažiraju i kooperante pa ih ne plate. Užas – komentirao je Bandić.
Vic o Imoćanima
Njegova ljutnja ipak nije potrajala dugo. Nailazeći pored trgovačkog centra koji se gradi kazao je kako od njih 20 u gradu nije otvorio samo dva, no da nikad nije u njih ponovno ušao.
Potom se nakon nekog vremena dosjetio vica na račun Imoćana.
– Znate li koja je razlika između Hercegovaca i Imoćana. I jedni i drugi računaju da su 2 i 2 pet, ali Imoćani ni time nisu zadovoljni – našalio se.
Upravo to bio je povod da ga pitamo može li Imoćanin Slobodan Ljubičić izvući Holding iz krize.
– Zajedno ćemo izvući Holding iz krize. Neće to Ljubičić sam. Holding se ne može voditi bez grada, ni grad bez Holdinga, što su moji prethodnici pokušali pa ste vidjeli kako su završili.
– Hoćete li se aktivirati i pokušati ponovno osvojiti vlast u državi?
– Kao odgovoran čovjek, nastojat ću ono što sam započeo i izvršiti korektno i pošteno do kraja. Ukoliko pak za 3 ili 6 mjeseci saniramo Holding, popeglamo gradski proračun i pokrenemo nove investicije u gradu, razmišljat ćemo o nekim drugim stvarima rekao je Bandić.
Nakon obilaska brojnih ulica i objekata poput Muzičke akademije i Francuskog paviljona, stigli smo i do Kozari putova. Naselja na rubu Peščenice gdje je za vrijeme ratnih 90-ih niklo cijelo naselje bez plana.
Dajte malo deblji asfalt
– Ovdje 2000. nije bilo ni kanalizacije, ni vode, a pola kuća nije imalo struju. Mi smo ljudima vratili dostojanstvo. Ovo će biti Beverly Hills Peščenice. Dovedite ovdje bilo kojeg mojeg suparnika zavezanih očiju i ja vam kažem da nema šanse da se snađe i izađe odavde. Ovo je moja utvrda. Koliko smo tu dobili glasova? – upitao je.
– Od 2560 ljudi koliko ih je glasovalo, 137 je dalo glas Ostojiću, svi ostali vama – kazao je Ante Stojak, predsjednik Mjesnog odbora.
– Ja sam održao riječ i došao vidjeti kako se ulice asfaltiraju. Sada nemojte puštati strojeve dok sve ne naprave.
– Čekajte, gradonačelniče, da vam djeca nešto izrecitiraju.
Nakon pjesmice, dugogodišnji Bandićev prijatelj i suradnik Ivan Šikić dosjetio se.
– Nakon ovoga možemo zatražiti deblji asfalt barem za dva centimetra. Je l\' tako, gradonačelniče?
– Ovo me dirnulo, nema što, dobit ćete kvalitetniji asfalt.
Potom je ipak krenuo na more, u Novi Vinodolski, a mi smo ga pratili. Otišao je posjetiti, kao i prijašnjih osam godina, djecu iz Beslana iz Južne Osetije (Rusija). Naime, djeca su proživjela užas kada se u njihovoj školi u rujnu 2004. godine dogodio stravičan pokolj, a gradonačelnik je odlučio da će svakog ljeta Grad Zagreb platiti u ljetovalištu zagrebačkog Crvenog križa karte i odmor za 50-ak djece. Na taj način djeca iz hladnog Kavkaza dolaze uživati u morskim radostima.
Kavkaski sir i gunj
– Gospodine Bandiću, mi smo za vrijeme prošle kampanje strepili i sa žarom navijali za vas. Drago nam je što ste opet pobijedili. Želimo vam mnogo zdravlja, kavkaski dug život i da nas napokon posjetite – kazala su djeca otpjevavši bez zamjerke Serbus, bijeli Zagreb moj.
– Doći ću prije početka šestog mandata – kazao im je Bandić.
Nakon toga je skinuo debeli kavkaski gunj, na 40 stupnjeva, i tiho promrljao: – Majko mila što je pod ovim vruće, sve me svrbi. Potom su nas prije povratka domaćini u tom centru počastili pićem i \"mezom\", a ispred njega su izrezali ovčji kavkaski sir. Uzeo je tanjur i počastio sve nas. Nakon jednog sata pošli smo u Zagreb, a putem je uhvatio malo sna na zadnjem sjedištu auta.
Tako je i Bandić, zahvaljujući dječici iz daleke Rusije, bar nakratko vidio more i vratio se svom ubitačnom ritmu u Zagreb.