Apsolutna zvijezda lokalnih izbora Milan Bandić nije pretjerano slavio uvjerljivu pobjedu. A imao je dobar razlog za slavlje jer nije samo pobijedio nego je ponizio HDZ i SDP. Duševni Milan, kako mu tepaju u njegovu najužem krugu, zaokupljen je pohodom na Banske dvore. Nije to hir lokalnog političara, nego jedan širi, kako se to nekad govorilo suhoparnim partijskim jezikom, društveno-politički projekt iza kojeg stoje vrlo utjecajni i moćni ljudi. Bandić se uhvatio nacionalne politike jer je shvatio da je kriza u Hrvatskoj puno veća nego što nam se to ponekad čini te da se u takvim krizama vjera u tradicionalne stranke počinje ljuljati. Logično je onda da se razočaranom narodu ponudi “treći put”, koji neće biti baš onakav kakav je bio Blairov u Velikoj Britaniji, nego nekakva naša (zapadno)balkanska inačica. Ono što je za Blaira bio sociolog Anthony Giddens, autor knjige “Treći put: obnova socijaldemokracije” (koja je prevedena na hrvatski), to je za Bandića Slobodan Ljubičić Kikaš, koji se prometnuo u glavnog ideologa i stratega Bandićeve družine. Prije svega Kikaš i Bandić imaju podršku najbogatijeg Hrvata Ivice Todorića i još nekih krupnih kapitalista koji nikako ne žele da u zrakoprazni prostor, nakon pada SDP-a i HDZ-a, uleti neki uljez s kojim se ne može “delati”. Bandić je do sada pokazao da s Todorićem i drugim velikim igračima zna raditi i da će s njima uvijek prije surađivati nego što će se konfrontirati.
Treći put zagovara i Bandićev konkurent dr. Nikica Gabrić, poduzetnik i ugledni oftalmolog, ali to nikako ne isključuje njihovu suradnju. U budućim kombinacijama “trećeg puta” svakako je i predsjednik HDZ-a Tomislava Karamarko koji ima dobre kontakte s Bandićem, ali i, što se manje zna, Gabrićem i predsjednikom Ivom Josipovićem.
Vlada u kojoj bi bili Bandić, Gabrić i Karamarko bila bi prihvatljiva i Josipoviću. Naravno, Josipović bi volio da veliki dio kolača “trećeg puta” uzme Gabrić, ali kao realan čovjek mogao bi kohabitirati i s Bandićem. Ne ulazi Josipović u ove političke vratolomije zato što mu je dosadno glumiti fikus na zelenom Pantovčaku, nego zato što se približavaju predsjednički izbori pa želi stvoriti što širu koaliciju za ponovni izbor.
Karamarko će se bez većih problema naći u toj budućoj trojednoj zajednici jer je u njegov dolazak na čelo HDZ-a, koji je opet bio operacija širih razmjera, već bila ukalkulirana takva mogućnost. On želi podržati Josipovića jer se sam ne želi kandidirati, a i kada bi se kandidirao, upitno je kako bi prošao, dok mu s druge strane nije u interesu da ima jakog kandidata iz HDZ-a koji bi mogao ugroziti njegovu poziciju. Pitanje je kako će sve to proći u samoj HDZ-ovoj bazi koja nije dobro prihvatila što se HDZ praktično odrekao Zagreba u korist Bandića, a sada bi istu uslugu trebao napraviti Josipoviću. No, i najbolji kabinetski planovi teško se provode u stvarnost jer “čovjek snuje, a Bog odlučuje”. Nije lako napraviti koaliciju tako tri različite političke osobnosti kao što su Karamarko, Bandić i Gabrić. To više što Gabrić i Bandić zapravo “napadaju” isto biračko tijelo i što bi se u nekom trenutku mogli sukobiti. Neminovno je da će se oko biračkog plijena sukobiti Karamarko i Bandić, pogotovo stoga što “duševni Milan” ima i te kako velike planove i podršku u konzervativnom biračkom tijelu. Bit će prijepora oko toga tko je od njih dvojice “prvi šerif u gradu”, odnosno je li Bandić Karamarkov posilni ili je situacija obrnuta. Na lokalnim izborima, to smo svi vidjeli, Karamarko je bio Bandićev vodonoša. Pitanje je kako će na sve to odgovoriti SDP i njegov zagonetni predsjednik Zoran Milanović. Nije tajna da bi neki veliki igrači iza scene, koji baš ništa ne prepuštaju slučaju, voljeli vidjeti nekog drugog na čelu SDP-a s kim bi mogli “bolje surađivati”. Prema premijeru Milanoviću su sumnjičavi jer ne pije kavu ni s kim i jer nikada nisu sigurni što on zapravo misli.