Dobri poznavatelji povijesti čovječanstva kažu da je civilizacija počela kad su ljudi počeli obredno pokapati svoje pokojnike, štovati mrtve i njihove grobove. Bio je to i početak vjere da čovjek nema samo ovozemaljski život, početak vjere u njegovu vječnost. Ali i poslije te historijske promjene u povijesti čovječanstva ostalo je divljaštva u odnosu prema umrlima, divljaštva koje nije iščeznulo do danas. Ima ga, dakako, i u Hrvatskoj, pogotovo prema pokojnim političarima ali i njihovim grobovima.
Tako su vandali na zagrebačkom Mirogoju obesvetili grobove negdašnjeg predsjednika Sabora Borisa Šprema i premijera Ivice Račana, napisavši na Špremovu “izdajica Hrvata”, “komunist” a na Račanovu “izdajnik”. Premda je poslije deset godina izrazio žaljenje zbog vica o Tuđmanu, ostaje upamćeno kako je Mesić dotaknuo Tuđmanov grob rekavši o prvom hrvatskom predsjedniku i Miloševiću kako je “jedan u zemlji, a drugi ne može iz nje”. Ni tek što je umro Tuđman nije bio pošteđen, ali u preklanjskoj anketi za 20. obljetnicu njegove smrti većina o njemu misli pozitivno - 52 posto, 29 posto je podijeljeno te misli i pozitivno i negativno, a negativno misli samo 13 posto građana!
>> VIDEO Duško Ljuština nakon sprovoda Milana Bandića: “Bio sam jako pogođen nekim komentarima. Danas su te komentare građani ovdje demantirali.”
Gotovo nezamisliv podatak u usporedbi s nevjerojatnom količinom napada pa i mržnje s kojom se govorilo i pisalo o predsjedniku i prije i poslije smrti. Za istu tu obljetnicu Dario Juričan, jedan od onih 13 posto nasuprot “korumpiranih” 87 posto, priredio je ispred restorana Gastro Globus na Velesajmu sprdnju s Tuđmanom kao “utemeljiteljem korupcije u Hrvata”. Ali s Milanom Bandićem nije čekao tako dugo. Istina, sačuvao je satiričko “dostojanstvo” pa neće napisati kao Matija Babić da su “smeće” i Bandić, koji je trebao “krepati” 20 godina prije, i oni koje je uhljebio. Čim je zagrebački gradonačelnik umro, osvanula je Juričanova objava na Facebooku s fotografijom na kojoj Bandić izlazi iz zatvora, uz tekst – “Prerezao je danas zadnju etiketu”.
Nekoliko sam puta branio mise koje su se održavala za zloglasne vođe iz prošlosti i o kojima se u javnosti govorilo sa zgražanjem. Zašto? Ako su, na primjer, Pavelić i Tito bili veliki zločinci, onda su mise za njih najpotrebnije. Mnogo potrebnije nego za Majku Terezu. Mi kršćani znamo da pokojnicima ne sude ljudi nego Bog. Baš nitko nije tako moralno savršen da bi mogao donositi konačne sudove. A sudova o Bandiću doista ima najrazličitijih. Na istim stranicama medija možete pročitati optužbe ultraljevičarke Katarine Peović da je “stajao na strani elita i stvarao klijentelističke skupine” i zahvale Bandiću iz najsiromašnijih dijelova Zagreba - Kozari Boka, Kozari Puteva, iz romskih naselja... - u kojima ga sirotinjske “elite” štuju kao sveca koji im je promijenio život - uveo struju i vodu, asfaltirao puteve, legalizirao bespravno sagrađene kuće, uklonio potoke fekalija...
Možda će kao njegova najveća posebnost biti upamćen upravo taj raspon brige i komunikacije u Zagrebu – od doslovce smradnih naselja i nepojmljive sirotinje do Muzeja suvremene umjetnosti, Muzičke akademije i drugih pothvata koje je napravio u metropoli. Premda sam i sam često negativno pisao o Bandiću uvijek sam isticao kako nitko nije tako dobro poznavao Zagreb i njegove potrebe niti će ga poznavati. Poznavao je svako naselje, svaku uličicu, tako reći svaku kuću, znao je za svaku lokvu i za svaki cvijet, a poznavao je i mnoštvo Zagrepčana.
>> VIDEO Mnogi su se oprostili od gradonačelnika: Bandić je posljednji put pozdravljen uz pjesmu Kiće Slabinca "Otišao je otac moj polako"
Kako sam napisao za sutrašnji broj, u upravljanje metropolom unio je ono što je imao kao dijete koje poznaje svaki kutak svoga sela. Podrijetlom je bio iz hercegovačke zabiti u kojoj se u Zagreb vjeruje kao u Boga, njegovo se ime izgovara kao Božje ime, s beskrajnim štovanjem. Bandić je taj osjećaj svetosti Zagreba nosio u sebi cio život, osjećaj koji se miješao i ujedinjavao s njegovim seljačkom prostodušnošću. A kad bi u selu netko umro, kakav god je u životu bio, dobar ili zao, u toj prostodušnosti, bogobojaznosti i čovjekoljublju svi bi tako reći uglas izgovorili - Bog mu dao pokoj duši. I svi su kao istinski kršćani znali - ne oni, nego Bog će mu suditi. No Dario Juričan i slični koji sada sude Bandiću postavljaju se iznad i ljudi i Boga. Iza Bandića je ostalo veliko djelo, iza njih će ostati zloba
Iza onih koji su jedva dočekali da oblate M. Bandića ostat će samo zlo, dobro ste zaključili g. Ivkošić. Kao i iza zastrašujuće negativnih i vulgarnih komentatora kojima VL da je platformu. Kao ovom gore "MosMIGa".