S popisa nagrađenih iz 1982. godine grad Sarajevo bi najradije izbrisao ime Emira Kusturice. Kontroverzni redatelj danas je najveći bošnjački izdajnik, a prije nešto više od tri desetljeća bio je počasni građanin rodnoga grada i miljenik svog naroda. On i njegova filmska ostvarenja su doživljavana kao božanstva. Zbog toga je dobio Šestoaprilsku nagradu koja se kao najviše priznanje Sarajeva dodjeljuje zaslužnima.
Od 1956. godine gradske vlasti su dodijelile više od 600 takvih pojedinačnih ili skupnih nagrada. Danas bi se uz Kusturicu Sarajevo odreklo još mnogih. Međutim, kada su već priznanja uručena, neugodno ih je oduzimati. Pogotovo bi to moglo biti nelagodno onima koji su ih uručili. No, nikada se nije dogodilo da se uoči proglašenja želi oduzeti priznanje pojedincu koje još nije ni dobio. Upravo ovoga 6. travnja moglo bi se to dogoditi Milanu Bandiću. Iako su vijećnici Grada Sarajeva odlučili prije nekoliko dana gradonačelnika glavnoga grada Hrvatske proglasiti počasnim građaninom glavnoga grada BiH, onda je Bandić izjavio kako bi se trećim entitetom trebala zaštititi ravnopravnost bh. Hrvata i time se ozbiljno zamjerio jednom broju Bošnjaka.
Reagirale su razne udruge, a dogradonačelnik Sarajeva Aljoša Čampara službeno je zatražio preispitivanje nagrade za Bandića, čime je poslao poruku da nema mjesta među počasnim i običnim građanima Sarajeva onima koji ustroj BiH vide drukčije od većinskog bošnjačkog političkog mišljenja. Osim toga, na mala vrata se uvodi “verbalni delikt”. Sugerira se da treba kazniti sve koji se javno zalažu za treći entitet. Koji sarajevska medijska i politička elita opisuje kao “oživljavanje Herceg Bosne i udruženog zločinačkog pothvata”.
Svih ovih godina Bandić je bio miljenik Bošnjaka. Jednakim manirama kao kumice na zagrebačkom Dolcu pridobio je i sarajevsku čaršiju. Njegove izjave godile su njihovom uhu. Ima dosta bošnjačkih prijatelja s kojima se rado pojavljuje u javnosti. Pomagao je kad god je mogao. Konačno, Hercegovac je koji je suprotnost sarajevskih stereotipa. Pri tome Bandić nije glumio. On uistinu voli ljude i gradove. Bez obzira na naciju i vjeru. Istinski je prijatelj Bošnjaka. Ali, i Hrvata. Upravo ta ljubav prema sunarodnjacima mogla bi ga koštati sarajevske nagrade. Pokrenula se lavina protiv njega čim je ustvrdio kako bi se neravnopravnost bh. Hrvata mogla popraviti trećim entitetom. Odmah su mu uzvratili uvredom neka pravi entitete u Hrvatskoj za “obespravljene Srbe”. Bandić je, dakle, završio kao i svi drugi iz Hrvatske koji pokažu brigu za bh. Hrvate. Poručuje im se “marš kući”.
Mostarskog muftiju ef. Smajkića “Bandićev entitet” podsjeća na Herceg Bosnu u kojoj su, kako on kaže, počinjeni mnogi zločini. U vrlo oštrom tonu prijeti kako to Bošnjaci nikad neće dopustiti. Što bi bilo kada bi u istom takvom tonu katolički ili pravoslavni svećenici odgovorili Smajkiću kako Hrvati i Srbi nikada neće dopustiti unitarnu Bosnu i Hercegovinu kakvu žele Bošnjaci, jer ih to podsjeća na ratne dane gdje su pod kontrolom Armije RBiH i mudžahedina počinjeni stravični zločini nad Hrvatima i Srbima?! Što su to drugo nego ratni pokliči?! I to baš od onih koji bi umjesto sijača mržnje trebali biti promicatelji mira!
Nije dobro što su u BiH stvorene predrasude o ljudima i narodima. Gotovo ih je nemoguće promijeniti. Postoje tri zacementirane istine koje se na žalost i o političkim pogledima na budući ustroj BiH dijametralno razlikuju. Dio bošnjačkih elita stvorio je nepodnošljiv ambijent za sve one koji govore i predlažu drukčije od njih. Za svoje ideje pronalaze istomišljenike među malobrojnim Hrvatima i Srbima. Takvima daju nagrade. Mislili su da je i Bandić jedan od njih.
I Hrvatima je bilo drago što će Bandić postati počasnim građaninom. Pogotovo, ako će se i službeno smatrati stanovnikom Sarajeva. Time bi popravio statistiku. Od prijeratnih 30 tisuća Hrvata sada bi ih s Bandićem bilo nešto više od 12 tisuća. Pita li se glavni grad je li 60 posto jednog naroda iz njega uz sve nevolje iselilo i zbog netolerantnosti.
Ono što od Bandića nisu željeli čuti Bošnjaci jesu Hrvati. Porastao mu je rejting kod svih, a napose u rodnim Grudama. Možda bi čak i tamo sada mogao pobijediti u utrci za gradonačelnika. Uostalom, ne bi se morao spuštati s razine glavnoga grada, jer i Grude su nekada bile “prijestolnica” - HR Herceg Bosne. Upravo zbog te republike bh. Hrvatima sada zabranjuju čak i govoriti o trećem entitetu.
Ti miroljubni i antinacionalisticki Bosnjaci u BiH, ne samo da ne zele taj (rasisticki treci entitet) vec bi hrvatima u bosni i hercegovini za branili i Hrvatsko Pismo i Glas i Vjeru i Slobodu. Za to jel to nije dobro za mir u BiH i sto se bosnjacki narod osjeca ugrozen i diskreminiran.