Saborski zastupnik Goran Aleksić iz udruge Franak, čestitajući na pravičnosti zbog odluke o švicarcima, rekao je da je Ustavni sud razveselio velik broj građana. Dodali bismo, osobito jednog – mr. sc. Radovana Dobronića! Njegova prvostupanjska presuda u slučaju Franak u našim se okolnostima doživljava kao hrabrost.
U srpnju 2013. mnogi su se obrušili na njega da urušava bankarski sustav, iznosila su se katastrofična predviđanja, pa je netko lakonski zaključio kako nije nikakav Don Kihot, jer je presudio što je morao. Na 180 stranica, citirajući znanstvene radove, europske i svjetske presude...
Teze iz njegove presude utjecale su na politiku. Je li zakonodavac pri tomu, donoseći Zakon o konverziji švicaraca, prešao granice dopuštenoga, odlučit će Ustavni sud do sredine ožujka. Dio o promjenjivim kamatnim stopama sada je prošao kontrolu svih instanci sve do Ustavnog suda i to može promijeniti samo još Europski sud za ljudska prava.
I u dijelu o valutnoj klauzuli u švicarcima Dobronić je dobio stručnu zadovoljštinu. Jer, Ustavni sud, iako nije niti smije donositi konačne zaključke, prema dvojbama koje postavlja zapravo slijedi logiku pravnog razmišljanja suca Dobronića.
Suprotna stajališta Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda za Ustavni sud nisu zadovoljavajuće obrazložena. Sada je ključno pitanje imaju li šanse za to.
Analizirajući što je Vrhovni sud u ukinutoj odluci napisao o valutnoj klauzuli, a što Ustavni sud, i sudac Dobronić, teško se oteti dojmu da je to prilično nemoguća misija.
Na koncu, ukupno osmero sudaca najviših sudova već je dalo sve od sebe.
Zaključili su da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila uočljiva, jasna i razumljiva, a tada prema izričitoj zakonskoj odredbi ne podliježe testu poštenosti.
Tako je predviđeno i Direktivom 93/13 EEZ. Pri tomu je Vrhovni sud obrazložio da je valutna klauzula u Hrvatskoj bila u primjeni dugi niz godina, općeprihvaćena među potrošačima te stoga “jako dobro poznata”.
Kako su ugovori sklapani na dulji rok, potrošačima je trebala biti “sasvim jasna izvjesnost mijenjanja društvenih i ekonomskih prilika koje utječu na kretanje valute”. A za presudu Suda EU C-26/13 u mađarskom slučaju zaključili su da je zbog činjeničnih razlika neprimjenjiva na slučaj Franak, za što Ustavni sud opet traži obrazloženje jer se u oba slučaja radi o valutnoj klauzuli u švicarcima.
Ustavni sud naveo je da se čak može suglasiti s utvrđenjem Vrhovnog suda da je institut valutne klauzule općeprihvaćen i uobičajen pri sklapanju pravnih poslova. Ali, to ne znači da je potrošačima, prosječnim građanima bez stručnih znanja, samim time “apsolutno prepoznat” i razumljiv “u duhu prava EU”.
To više što su ugovori bili opterećeni s dva promjenjiva elementa – i valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.
Upravo to je bio razlog što je sudac Dobronić usvojio i u tom dijelu tužbu Potrošača inzistirajući na važnosti informiranosti potrošača kako to nalaže i Direktiva 93/13 EEZ. Zašto propust banaka da upoznaju građane sa značenjem i posljedicama promjenjive kamatne stope predstavlja Vrhovnom sudu odlučujuću okolnost za ocjenu da su te odredbe bile nerazumljive i posljedično stoga podliježu testu nepoštenosti, a to ne vrijedi i za valutnu klauzulu, pita Ustavni sud.
Dopušta i različit pristup, ali traži da to bude obrazloženo. Uz napomenu da Direktiva 93/13 EEZ obvezuje države članice da propišu mehanizam da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo može biti podvrgnuta ispitivanju je li bila nepoštena.
Taj test valutna klauzula, čini se, teško može izbjeći, a tada stupa na scenu argumentacija suca Dobronića, odnosno i Ustavni sud je već zaključio da službenici banaka nisu uopće, “a kamoli na primjeren, to jest jasan, razumljiv, pregledan i nedvosmislen način”, objasnili značenje i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarcima.
Ljetos je preko Hine sudac Dobronić u opširnom očitovanju kritizirajući Europsku komisiju, ali i zakonodavca što se petlja u predmet u kojem sudovi i Ustavni sud nisu rekli zadnju riječ, objasnio odnos dvaju procesa, sudskih u predmetu Franak i zakonskih s konverzijom, te upozorio da se i na Ustavnom sudu vode dva paralelna i međusobno neovisna procesa.
I najavio je da još postoji mogućnost proglašenja valutne klauzule u švicarcima nezakonitom, koja se mogućnost s odlukom Ustavnog suda sada otvara. Upravo je ta odluka Vrhovnog suda, ustvrdio je Dobronić, presudna za pitanje hoće li Republika Hrvatska biti dužna nadoknaditi štetu bankama čak i ako Ustavni sud proglasi konverziju neustavnom. Jer od ništetne klauzule banke nisu mogle steći nikakva imovinska prava.
>> Ako Vrhovni sud slučaj CHF ne obrazloži bolje, banke gube
Oko tečaja CHF-a vlada koju je predvodio Milanović je povukla populističku mjeru zamrzavanjem tečaja bez zajedničkog dogovora sa poslovnim bankama i NB.Takvom odlukom htio je pridobiti birače što je i djelom uspio pa je uvukao i HDZ-e da glasa za takvu odluku,međutim nije uspio u svom naumu i izgubio je vlast a sudbenoj vlasti zadao je dodatni posao.