Barbarini dvori: Kameni zamak? Ne, to je - lovački dom!

Barbara Bešenić, vlasnica propalog BBS-a za preradu plastične ambalaže, nedavno uhićena pod sumnjom da je dio skupine koja je na temelju fiktivnih poslova izvukla 103 milijuna kuna iz Fonda za zaštitu okoliša, svoju trogodišnju ilegalnu gradnju kičastog dvorca u selju Ljubešćica nedaleko od Novog Marofa, neslužbeno doznajemo, pokušavala je lokalnim mještanima zapravo “upakirati” kao svojevrsno razvijanje turizma u potkalničkom kraju.

Vodovod na brdo
Kraljica otpada, kako je prozvana kada je započela razvijati biznis s PET ambalažom, naime, svoje je zdanje zidala, doznajemo, objašnjavajući javnosti da će na brdu okruženom šumom biti sagrađen – lovački dom! Prema tvrdnjama upućenih u odvijanje toga građevinskog pothvata, uhićena poduzetnica planirala je izvesti još neke intervencije u prostoru te je nadomak svoje “tvrđavice” željela iskopati i umjetna jezera. Zbog toga je, neslužbeno doznajemo, željela na svoje brdo provući vodovodne cijevi kako bi mogla buduća jezera puniti vodom iz, zvuči nevjerojatno, vodovodne mreže.

Upitana odakle joj novac za takvo što, tvrdi Večernjakov sugovornik, Bešenićeva je znala ljudima jednostavno odgovarati da je financiranje projekta osigurano iz fondova EU. Kamen potreban za gradnju visokih zidina, koje laike svojim izgledom neodoljivo podsjećaju na dubrovačke, ali i dviju kružnih kula, nastavlja sugovornik, dulje je vrijeme na gradilište stizao u kamionima BBS-a iz obližnjeg kamenoloma s čijom je šeficom, tvrdi, Bešenićeva u dobrim prijateljskim odnosima jer se znaju, kako kaže, još iz školskih klupa. Pod kojim su uvjetima radnici BBS-a, koji su bili zaduženi i za gradnju spornog zdanja, dovozili kamen, našem sugovorniku nije pak poznato.

Inače, vlasnici BBS-a, kaže, nije bio problem pune tri godine držati u popriličnoj tajnosti gradnju svog zdanja. Osim što se nalazi na poprilično izoliranom mjestu, što se i vidi s fotografija snimljenih iz zraka, priča o građevinskom pothvatu Bešenićeve, dodaje, ranije i nije mogla procuriti u javnost jer i ono malo susjeda u podnožju brda na kojemu je vlasnica BBS-a gradila dvorac odreda su njezini bliski rođaci, uglavnom zaposleni kod pritvorene poduzetnice koja je irođena nadomak “zamka” u izgradnji. Građevinski radovi, podsjetimo, na zemljišnoj parceli Bešenićeve trenutačno su prekinuti jer je inspekcija Ministarstva graditeljstva nakon objave teksta u Večernjaku zatvorila gradilište kraljice otpada.

Provedenim nadzorom, naime, utvrđeno je da izvođač radova na gradilištu nije istaknuo ploču, a inspekciji nije prijavio ni početak gradnje. Također je utvrđeno da Bešenićeva nema ni građevinsku ni uporabnu dozvolu. Inspekcija dalje nastavlja postupak prikupljanjem svih činjenica vezanih uz bespravnu gradnju te saslušavanjem svih aktera priče. USKOK je, podsjetimo, također već najavio da će blokirati “Barbarine dvore” kao osiguranje naplate štete učinjene državi dokaže li se pravomoćno Bešenićevoj da je svojim postupanjem oštetila državu. Njegova vlasnica, dakle, neće se moći tek tako lako igrati “šumske kraljice”. No ovdje se zapravo nameće i jedno škakljivo pitanje: što ako se na kraju utvrdi da je vlasnica BBS-a svoju rezidenciju gradila novcem izvučenim iz Fonda za zaštitu okoliša?

Nemoguće legalizirati
Bešenićeva je pritvorena pod optužbom da je dio skupine koja je izvlačila novac iz Fonda te ga međusobno dijelila, ali još se pouzdano ne zna gdje su milijuni zapravo završili. Prema nekim informacijama, dio novca mogao bi biti pohranjen i na računima u inozemstvu. S druge strane, ako je Bešenićeva dio izvučene svote uložila u svoju kamenu palaču, država će u tom slučaju teško namiriti dio nastale štete.

Budući da je cijeli građevinski pothvat Bešenićeva izvodila ilegalno, nagrđujući okoliš, njezine je dvore zapravo nemoguće legalizirati. Građeni su pak na zemljišnoj parceli čija je vlasnica jer je zemlju naslijedila od svoje obitelji. Ranije je, doznajemo, na tom zemljištu bilo sagrađenih gospodarskih objekata koji naravno nisu narušavali okoliš kao što je to slučaj s ovim novim zdanjem.

Drugim riječima, prema tome ispada da bi se zbog zbog sporne “tvrđavice” trebala pozvati neka građevinska tvrtka specijalizirana za rušenja da zapravo obavi posao do kraja kako valja.. Naime, možda bi nelegalni kičasti dvorac kraljice otpada bilo najjednostavnije srušiti, a građevinski materijal utrošen za njegovu izgradnju – prodati.