Barić o Škorinoj ideji: Mijenjao bi Ustav samo da ima mesijansku poziciju

Da su potrebne ustavne izmjene, to je nesumnjivo i za to se struka zalaže već dugo. Izmjene oko izbora sudaca Ustavnog suda i suspenzivni veto, to je nešto iza čega bi struka stala. No, kada se pogleda za što se Škoro zalaže, vidite da se radi o ustavnim izmjenama koje isključivo ciljaju na povećanje ovlasti predsjednika i njegovu mesijansku poziciju u odnosu na narod – ovako je šefica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić uvodno komentirala najave predsjedničkog kandidata Miroslava Škore.

Autokratske namjere

– Kada se kandidiraš za neku funkciju, a govoriš o povećanju ovlasti te funkcije, to zabrinjava samo po sebi. U prve dvije točke ustavnih izmjena Škoro narodu obećava – ja ću vam otvoriti referendum koji vam je sad zatvoren. A prava istina jest da je sada referendum jedna od najvećih opasnosti u ustavnom poretku jer je loše i nedostatno regulirana, omogućava da referendum raspiše onaj tko raspolaže novcem i bez ikakvog postojećeg kvoruma. Kada bismo pak razmišljali o ozbiljnim ustavnim izmjenama, a radi ograničenja političkih stranaka, svakako bi valjalo razmatrati i neke druge teme, kao što je ustavno uređenje sukoba interesa ili obavezna demokratrizacija izbora unutar političkih stranaka, što bi pokazivalo stvarno poznavanje i iskrenost namjera. A ovdje se predlažu izmjene koje se odnose samo na funkciju predsjednika, što zabrinjava i moglo bi ukazivati na neke autokratske namjere, odnosno jedno vješto poigravanje populizmom vezano za temu referenduma – objasnila je Barić.

Bivši sudac i predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol najprije je kazao da je od svih pet Škorinih ustavnih elemenata koje bi mijenjao najznačajniji samo jedan.

Tu funkciju treba slabiti

– A to je onaj da predsjednik samostalno raspisuje referendum o Ustavu i zakonima. To je ovlast koja izlazi iz današnjeg ustavnog modela odnosa predsjednika države, Vlade i Sabora, jer ta ovlast omogućava da se može samostalno oblikovati ustavno-politički sustav u Hrvatskoj. To ne bi bilo dobro jer se time poprima položaj predsjednika kakav je u polupredsjedničkom sustavu. To što je Škoro rekao da bi time želio imati veće ovlasti, poput Tuđmana, nije točno. Da je predložio promjene ovlasti kojima bi mogao imenovati predsjednika Vlade i ministre, onda bi to bio polupredsjednički sustav i položaj predsjednika kao Tuđman, kada je to bila njegova ključna ovlast. Škoro je ovako stao na pola puta. Sve druge ovlasti koje Škoro predlaže, o davanju veta, predlaganju sudaca Ustavnog suda..., nisu bitne – zaključio je Sokol dodavši da bi bilo najbolje ići na čisti parlamentarni sustav, što znači da bi trebalo oslabiti predsjedničku funkciju.