Dolazak ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. u Hrvatsku događaj je o kakvom se do jučer moglo samo sanjati. To znači da se razina ekumenskih odnosa, nada i očekivanja s dosad uobičajene komunikacijske razine Vatikan-Carigrad Carigrad-Vatikan premješta na područje jedne zemlje, čija je i bliža i dalja povijest bremenita međuvjerskim i međunacionalnim odnosima, osobito između katolika i pravoslavnih, Hrvata i Srba. No, vrijednost Bartolomejeva posjeta upravo je u tome što nadilazi te odnose i međusobne razmirice, nerazumijevanja i podjele, pa Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi na ovim prostorima i njihovim odnosima može dati posve nov odnos i zamah.
Ako se Bartolomejev posjet, s druge strane, gleda u kontekstu susreta pape Franje i ruskog patrijarha Kirila na Kubi, Hrvatska dobiva doista značajno mjesto u izgradnji putova prema zajedništvu dviju sestrinskih crkava. Gledajući iz te perspektive naše lokalne odnose, katoličko-pravoslavne i hrvatsko-srpske, teško se oteti dojmu njihove beskorisnosti i jalovosti. Bartolomej I. Hrvatskoj otvara velika vrata čežnje za zajedništvom katolika i pravoslavnih na globalnoj razini, na čemu je svih ovih godina zdušno radio s rimskim papama.
Zanimljivo će biti i to što posjet carigradskog patrijarha dolazi u finišu predizborne kampanje pa će dio reflektora javnosti biti odmaknut od te svakidašnje napasti.
A tko zna, možda koncilijantna poruka ekumenskog patrijarha i na tom području donese nekoga ploda. Ravno je to čudu, ali zašto se ne nadati. Jer, ako crkve prihvate poruku zajedništva, ni politike ne mogu ostati imune na nju zato što i Crkvi i politici na prvome mjestu mora biti služenje narodu. Konkretnom i stvarnom, hrvatskom i srpskom, katoličkom i pravoslavnom i svakom ostalom na ovim prostorima.
Stoga je posjet patrijarha Bartolomeja I. velika šansa za sve nas. Bila bi je prava šteta propustiti. Jer ovakvu priliku Hrvatska će teško uskoro ponovno dobiti.