Do nedavne afere u vezi sa zakonom o umjetnoj oplodnji, pri čemu je Crkva takvo začeće djeteta proglasila nemoralnim činom, nisam bila ni svjesna koliko zapravo ljudi razmišlja na sličan način, proglašavajući "bebe iz epruvete" malim monstrumima riječi su 33-godišnje Zagrepčanke, sretne majke blizanaca koji se ni po čemu ne razlikuju od druge djece, osim po tome što nisu začeti u spolnom činu roditelja, već in vitro, u epruveti. Zbog straha naše sugovornice da bi, ako se to dozna, njezina četverogodišnja djeca mogla biti izvrgnuta ruglu u vrtiću, nećemo otkrivati njezino ime, nazvat ćemo je Ana.
Udala sam se sa 25 godina i ubrzo nakon toga ostala sam trudna. Na žalost, ubrzo sam pobacila. Bila je to izvanmaternična trudnoća. Tada sam otkrila da imam neprohodne jajovode kaže Ana. Budući da propuhivanje jajovoda nije pomoglo, liječnik joj je predložio umjetnu oplodnju.
Muž i ja nismo dvojili. Odlučili smo: pokušat ćemo nekoliko puta, pa što bude. Pa i teže sam stvari prošla u životu kaže Ana, dodajući kroza smijeh da u tom trenutku nije ni znala u što se upušta. Naime, uslijedilo je uzimanje hormonalnih lijekova i injekcija da bi Anino tijelo proizvelo što više jajnih stanica.
Boljelo me jako kad su mi ih vadili prisjeća se. Nakon toga njezin je suprug dao spermu te su liječnici obavili oplodnju njezinih jajašca muževom spermom u epruveti. Nekoliko dana poslije vratili su u njezinu maternicu samo tri najzrelija oplođena jajašca. Nisam previše razmišljala o tome što bi bilo da su odabrali neko drugo jajašce, a ne ova koja jesu. Pa nema veze koji su, i tako su svi moji objašnjava Ana i napominje da prva oplodnja koju je obavila kod jednog privatnika nije uspjela. Sestrična joj je potom savjetovala da ode u bolnicu u Petrovoj k dr. Vrčiću koji je specijalist u tom području. To je i učinila jer joj je i financijski to bilo povoljnije. HZZO, naime, plaća prva tri pokušaja oplodnje.
Kako ni drugi pokušaj nije uspio, razmišljala sam da odustanem, ali želja je ipak pobijedila. Tada sam shvatila da se moram opustiti i ne praviti tragediju od svega. Mogu pokušati još jednom pa ako ne uspije, posvojit ćemo dijete kaže Ana i napominje kako je dva tjedna prije trećeg pokušaja otišla u Međugorje. Treća sreća. Nakon pet godina borbe, Ana je uspjela iznijeti zdrave blizance, od kojih je jedan bio težak čak 3,5 kg, a drugi 2,9 kg. Ma to vam je zato što sam visoka 180 cm pa su klinci imali mjesta za razvoj smije se Ana.
Zaprepastili su je negativni komentari u medijima o umjetnoj oplodnji. Meni je to crkveno moraliziranje primitivno. Liječnici su mi samo pružili "tehničku podršku" da premostim problematični jajovod. Pa zaboga, nisam se bavila kloniranjem ili genetičkim inženjeringom! kaže Ana i dodaje da joj se nakon ove trudnoće spontano otvorio jedan jajovod pa sada može začeti prirodnim putem. Ako se beba dogodi, neka bude. Zasad imam dovoljno posla s ova moja dva vragolana smije se Ana.