Tomislav Gabrić (19) perspektivni je košarkaš Cibone i mlade reprezentacije, donosi sportski tjednik Max. Njegova djevojka Ana-Marija Begić (20) kao košarkašica nije ništa manje uspješna. Dapače, jedna je od naših najboljih mladih košarkašica i prvakinja države s Medveščakom. Tomislav je prošloga ljeta potpisao petogodišnji ugovor s Cibonom, u koju je došao kao kapetan šibenskog Jollyja, a prije je igrao za drniški DOŠK. S mladom U-18 reprezentacijom bio je prvak Europe 2012., osvojio i svjetsku broncu, a lani je bio europski doprvak u Letoniji.
Ana-Marija je bila kapetanica kadetske reprezentacije, viceprvakinja Europe, a proglašena je i najperspektivnijom mladom hrvatskom košarkašicom. Sada ju je izbornik Turić pozvao među 14 najboljih seniorki Hrvatske.
U prvom zajedničkom intervjuu led je probio Tomislav. Kako je trenutačno biti igrač Cibone, s obzirom na naslov prvaka ABA lige?
– Velika je privilegija biti igrač Cibone i ne samo zato što smo osvojili ABA ligu. Cibona je najveći hrvatski klub, s bogatom poviješću, i meni je čast biti dio Cibonine momčadi. Trijumf u Beogradu možda mi je i najveći uspjeh u karijeri, unatoč svim reprezentativnim medaljama.
Više nastupa brojiš s reprezentacijom nego s Cibonom, ako se ne varamo?
– Da, prošao sam kroz sve mlade reprezentacije. Ovo ljeto slijedi U-20 prvenstvo u Grčkoj, nadam se da ću biti u prvih 12 i pokazati ono što sam pokazivao i dosad u nastupima za reprezentaciju. Bilo bi lijepo kad bismo i ovoga ljeta osvojili medalju. Igrati za nacionalnu momčad je vrhunac, najveća moguća čast.
A kad bi bio u poziciji jednom igrati u NBA, što bi ti bilo draže, osvojiti NBA prsten ili zlato s reprezentacijom?
– Zlato s reprezentacijom, sigurno. To mi govori hrvatsko srce. Zlato sa seniorskom reprezentacijom ne može se mjeriti ni s jednim klupskim ili individualnim uspjehom.
Suigrači i oni koji te poznaju ističu da posjeduješ baš to veliko srce, ne samo u metafori, nego i doslovno.
– Volim kad mi kažu da sam srčan. Svjestan sam toga, s tim sam se rodio, takav sam. Dajem sto posto sebe u svemu, pogotovo u sportu.
Naglasio si da je privilegija biti u Ciboni, premda nije sve idealno u klubu...
– Pa, ove sezone malo igram. To me najviše tišti, ali me ne sprečava da pošteno treniram i trudim se. Dajem sve od sebe i znam da ću dobiti priliku, odnosno prvo je zaslužiti pa potom i pokazati sve što znam. Iako sam vrlo malo igrao za prvu momčad ove sezone, ne opterećujem se puno time, mlad sam, radim i čekam svoje vrijeme.
Volim Anu... Da mogu, išao bih na sve njezine utakmice, ali bio sam samo na četiri...
U Zagreb si došao iz Šibenika, a odrastao si u Drnišu?
– U početku se nisam baš snašao, sve mi je bilo golemo. Sad sam se naviknuo i super mi je u Zagrebu. Zapravo mogu reći da mi je Zagreb najdraži grad.
To je sigurno zasluga i djevojke Ana-Marije...
– Naravno, ona je tu doma. Da mi nije nje, sve bi bilo puno teže.
Ana-Marija, ponosiš li se kao državna prvakinja s Medveščakom?
– Svi u klubu nismo se htjeli puno nadati, to smo dobro skrivali jer nismo htjeli izgorjeti u želji pa da nas to spriječi u osvajanju zlata koje je prvo u povijesti Medveščaka. Ponosni smo jer smo pobijedili favorizirani Novi Zagreb s puno iskusnijih i kvalitetnijih igračica.
Ti si u finalu bila jedna od ključnih “medvjedica”...
– Želim biti bolja iz utakmice u utakmicu, to je normalno, imam svoje ciljeve koje želim dostići. Sad mi je na prvom mjestu igrati za seniorsku reprezentaciju, a to se može samo radom.
– A ti si, Ana, inače velika radnica! (ubacio se Tomislav uz smijeh).
Kako spajate košarku sa svojom ljubavnom vezom?
– Uvijek se nađe vremena između treninga i utakmica – kaže Gabrić. A Begić?
– Odlično, pogotovo zato što nas je košarka i spojila. Imamo puno razumijevanja jedno za drugo baš zato što smo sportaši i znamo kakve su obveze, a znamo i što su umor i trening.
Kako ste se vas dvoje upoznali, ako nije neka tajna...
Volim Tomislava... Idem na sve Cibonine utakmice kad god nemam nekih svojih obaveza
– Upoznali smo se još na U-16 pripremama reprezentacija, ali to je bilo samo službeno... Dapače, ja sam Anu uvijek gledao na drukčiji način, ali nikad nisam mislio da će se iz toga razviti jedna takva veza. U ljeto 2012. sreo sam je opet na pripremama i tad je naša veza i počela. Eto, traje dvije godine. Povjerenje je ključ naše veze.
Kako provodite slobodno vrijeme?
– Najčešće idemo u kino i na večere. Znamo zajedno izaći, ali rijetke su to prilike... Tomislavova 204 cm i Ana-Marijinih 189 cm zajedno iznosi 393 cm, gotovo četiri metra. Čini li vas to najvišim parom u Hrvatskoj?
– Vjerojatno, a mene je ta visina i najviše privukla Ani. Volim visoke djevojke, a ona je kombinacija svega onoga što volim.
Ana, ideš li ti na Cibonine utakmice?
– Naravno, uvijek kad mi to dopuste moji treninzi i utakmice. Navijam i živciram se, ali sve je to normalno. Cibonu sam oduvijek voljela, sada još i više, zbog Tomislava...
A ti, Tomislave, pratiš li Anine utakmice?
– Pratim, iako sam ove godine bio samo na četiri njezine utakmice. Vjerojatno bih bio na svakoj da nemam obveza. Zato rezultate pratim redovito, statistiku i njezinu igru. Ma, moja cura vam nema loših utakmica...
Haklate li zajedno?
– Preko ljeta haklali smo u Vodicama. Priznajem, Ana mi je ozbiljno parirala, bez obzira na to što je bila i ozlijeđena. U Zagrebu nemamo toliko slobodnog vremena, a to malo što ga imamo koristimo za odmor.
Kakvi su vam planovi za daljnju karijeru?
– Želio bih igrati što više u Ciboni, pogotovu sljedeće sezone u Euroligi. To mi je dodatni motiv. A što se tiče nas dvoje, vrijeme će pokazati svoje – rekao je Tomislav.
– Ostat ću u Medveščaku jer mi je to zgodno i za faks. Studiram turistički mendadžment u Zaboku i zadovoljna sam. Usklađujem sve, ide mi odlično, riješila sam prvi semestar, drugi je u tijeku. A nas dvoje ne gledamo previše u budućnost, uživamo dan za danom i savršeno nam je – istaknula je Ana-Marija.
tko je sa ovim potpisao na 5 godina!!!!!!