Zbog ratnih sukoba, bijede i siromaštva nikad nije bio veći pritisak stanovnika iz Trećeg svijeta da se dokopaju boljeg života u zemljama Europske unije. Broj tražitelja azila u zemljama EU skočio je na 626.065 u 2014., pokazuju podaci Eurostata. U odnosu na 2013., kada je u zemljama EU bilo 435.190 tražitelja azila, lani ih je bilo čak 191.000 više. Među zemlje privlačne azilantima ne ubraja se i Hrvatska, iz koje također iseljava stanovništvo u potrazi za boljim životom i u kojoj je lani bilo tek 450 zahtjeva za azilom.
Grčevita borba za ostanak
No, ni razvijene zemlje ne dočekuju azilante širom raširenih ruku. Odnos razvijenih zemlja prema azilantima najbolje ilustrira slučaj mlade Nigerijke S. J. (26) oboljele od AIDS-a i majke troje djece, koju je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) spasio od protjerivanja iz Belgije, zabranivši toj zemlji da je deportira prije okončanja sudskog postupka. Nigerijka se nekoliko godina borila na svim instancijama da je Belgija ne deportira u Nigeriju. Njezina grčevita borba za ostanak u Belgiji razumljiva je i zbog činjenice da je kao majka troje djece koja boluje od AIDS-a zasigurno svjesna da će njezina djeca jednom, kada nje ne bude, imati barem priliku za bolju budućnost u Belgiji nego u Nigeriji.
ESLJP ovih je dana izvijestio da je sklopljena nagodba između Nigerijke i Belgije, koja je njoj i njezinoj djeci izdala neograničenu boravišnu dozvolu. Živi u Bruxellesu, u Belgiju je došla u ljeto 2007. i zatražila azil, a prije toga već je bila tražila azil u Malti.
U veljači 2008. Ured za strance dopustio joj je da zbog zdravstvenih razloga ostane u Belgiji tri mjeseca, a ona je dostavila potvrdu da je HIV pozitivna i kako neće moći putovati sljedećih šest mjeseci jer joj je nužno psihološko savjetovanje. No, u ljeto 2008. odbili su joj produljiti boravak zaključivši da i u Malti, u kojoj je tražila azil, može dobiti zdravstvenu skrb. Početkom 2009., kada joj se rodilo drugo dijete, Ured za strance opozvao je prijašnju odluku iz 2008. i ipak je njezin slučaj proslijedio povjereniku za izbjeglice i osobe bez državljanstva.
No, i on joj je odbio zahtjev za azilom, a u rujnu 2010. i medicinski savjetnik Ureda za strance zaključio je da se S. J. može vratiti u Nigeriju, iako je govorila da u Nigeriji ne može dobiti odgovarajuću medicinsku skrb. No, to joj nije pomoglo jer su belgijske vlasti 22. studenog 2010. izdale nalog da napusti zemlju te joj je jedina nada bio Europski sud.
Europski sud za ljudska prava u prosincu 2010. naložio je Belgiji da je ne smije protjerati dok se ne okonča sudski postupak. Lani u veljači ESLJP dijelom je usvojio njezinu tužbu i nepravomoćno presudio da joj je uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, a u vezi s člankom Europske konvencije o ljudskim pravima o zabrani nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. No, presudili su i da njezina deportacija u Nigeriju ne bi dovela do povrede njezinih prava.
Odšteta 7000 eura
No, na tu presudu žalile su se i Nigerijka i Belgija, a ESLJP je u međuvremenu obaviješten da su Nigerijka i belgijska vlada sklopile nagodbu. Belgija joj se na kraju smilovala jer se u prijedlogu nagodbe, koju su dostavili ESLJP-u, navodi da postoje “jaki humanitarni razlozi za reguliranje boravišnog statusa nje i djece”. Nigerijka je potpisala nagodbu uz uvjet da se njoj i djeci jamči bezuvjetno i neograničeno pravo da ostanu u Belgiji i da joj isplate 7000 eura odštete. U siječnju 2015. ona i djeca dobili su boravišnu dozvolu. No, teško da će to uspjeti svim stotinama tisuća azilanata koji su lani zatražili azil u EU.
Podaci Eurostata pokazuju da je najveći priljev azilanata lani bio u Njemačkoj, na koju otpada čak 32 posto ukupnog broja podnesenih zahtjeva za azilom u Europskoj uniji. Nakon Njemačke azilantima su najprivlačnije Švedska, Italija pa Francuska. Hrvatska se ubraja u samo šest zemlja EU u kojima je lani zabilježen manji broj zahtjeva za azil nego 2013.
Inače, među tražiteljima azila u Europskoj uniji najviše je bilo Sirijaca, lani njih gotovo 123.000.
>> Hrvatska mora primiti znatno više azilanata
>> Emina Bužinkić: Želimo otvoriti restoran u kojem će raditi azilanti
eto, dovoljno je pročitati nadnaslov " pritisak azilanata"... a što oni rade, koji je njihov način da doprinesu boljem životu u zapadnim zemljama?... NIŠTA... dovuku se k nama, koriste naše socijalne fondove, i još misle gospodariti tuđom zemljom... mislim, tako je autor teksta stavio u nadnaslov... imaju oni lijepo svoju sunčanu zemlju, neka posade kaj im raste, neka svoju dječicu odgajaju tamo... ali oni bi kruha bez motike... i još bi šefovali...