Grob talijanskoga fašističkog diktatora Benita Mussolinija u njegovu
rodnom selu Predappiju na godinu pohodi nekoliko desetaka tisuća ljudi.
U tome mjestu od 1998. živi britanski povjesničar Nicholas Farrell,
koji je pet godina kasnije objavio Mussolinijevu biografiju, dosad
najopsežniju priču o jednoj od najkontroverznijih ličnosti 20.
stoljeća, a ona je ovih dana napokon izašla i u hrvatskom prijevodu, u
izdanju Naklade Ljevak.
Mussolinijev je kraj bio strašan. Partizani su ga likvidirali i
objesili za noge u Milanu 28. travnja 1945. s posljednjom ljubavnicom i
njegovim ljudima, a nakon smrti odrezan je i dio njegova mozga kako bi
znanstvenici pokušali shvatiti narav njegove diktature.
Od groba do groba
I tada počinje selidba njegovih posmrtnih ostataka: prvo neobilježeni
grob u Milanu, zatim su skriveni u drvenom sanduku u nekom samostanu
blizu Milana, da bi ih 1957. vratili u obiteljsku grobnicu, i to
zahvaljujući tadašnjem premijeru Adoneu Zoli, također rodom iz
Predappija.
Prema Farrellu: “Mussolini nije bio dobar čovjek, no nije bio ni upola
tako loš čovjek kako ga prikazuju. A zasigurno nije bio zao čovjek.”
Štoviše, Farrell tvrdi da je Mussolini bio veliki čovjek koji nije
uspio zbog same prirode diktature, pri čemu citira posljednje
Mussolinijeve riječi pred smrt: “Jeste li ikada vidjeli mudrog,
proračunatog diktatora? Svi oni polude, izgube ravnotežu u oblacima, u
ustreptalim ambicijama i opsesijama. I zapravo je ta luda strast ono
što ih je dovelo tamo gdje jesu”.
Farrell tvrdi da je njegova fatalna pogreška bila ulazak u savez s Hitlerom, čovjekom kojega je istodobno prezirao. No, prevladao je strah od Hitlera, koji ga je nagnao u taj savez. To ga je na kraju stajalo i vlasti i života. Nevjerojatna je činjenica da se dotad Mussolini zadržao na vlasti dulje od 20 godina bez prolijevanja krvi i masovnih ubojstava, a što je bio slučaj s drugim diktatorima. Bio je jedna od ličnosti o kojima se u njegovo doba najviše govorilo, od Vatikana do Velike Britanije i Amerike, i to kao o najvećem pozitivcu. Negativac je postao kada je počeo gubiti bitke. Dotad je bio omiljen i među ženama i među muškarcima.
Iza njega nacija žena
Kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena, Farrell napominje da je iza Mussolinija stajala cijela nacija žena. Sve ih je privukla njegova muževnost, a još više politika. Stoga nije ni čudno što je, prema jednoj procjeni, imao čak 169 ljubavnica!
>
Tek kada je počeo gubiti bitke, sve je više postajao negativac te se
počeo stvarati kakav-takav otpor prema njemu i njegovoj fašističkoj
vladavini. Dotad otpora gotovo nije bilo.
Mussolini je bio ljevičarski revolucionar prije nego što je utemeljio
fašizam. Farrell napominje: “Jedan je od ciljeva ove knjige potaknuti
čitatelja na razmišljanje je li Mussolini imao bolju viziju od Marxa.
Jer, tamo gdje se komunističke ideje čine smrtno bolesnima, fašistička
ideja Trećega puta i dalje živi i podržavaju je standardni nositelji
moderne ljevice, kao što su novi laburisti u Velikoj Britaniji. Neke bi
to moglo iznenaditi, no pretpostaviti da je fašizam bio fenomen
ekstremne desnice značilo bi poreći Mussolinijevu viziju: on je iznad
svega prezirao buržoazijski način života i u srcu je ostao socijalist
do smrti.”