Beograd

Kraj travnja 95. Žena i ja spremali smo se na put u Osijek i kad smo čuli da su Srbi kod Okučana deblokirali autocestu, odlučismo krenuti baš tuda. Tmurno dopodne, asfalt izbrazdan tragovima projektila, uz cestu olupine i spodobe u neurednim smb-uniformama, a za naš se "tipo" prilijepio sumnjivi "golf". Što taj hoće? "Jesam li ti lijepo kazala da smo trebali na Podravsku magistralu!", drhtavim će mi glasom žena. Gle, Beograd, rekao sam. Kakav Beograd!? Pogledaj putokaz, na putokazu piše Beograd! To ju još više uplašilo, pa je zamukla i nije progovorila dok nismo izbili na slobodni teritorij. Tu nas je napustila i pratnja u "golfu": njima se učinilo da će biti sigurniji ako budu s nama.

Bio je to prvi i jedini put u proteklih 15 godina da sam na nekoj hrvatskoj cesti vidio oznaku "Beograd"!
S početkom rata nestalo je Beograda s cestovnih ploča, a nadomjestio ga je Lipovac. Je li Lipovac hrvatska riječ za Beograd, ozbiljno me tih dana upitala studentica hrvatskog jezika u Grazu. Da, odgovorio sam, jer mi se nije dalo objašnjavati. Nije li napokon došlo vrijeme da se oko tog pitanja ozbiljno obajsnimo? Kako se na hrvatskom kaže Beograd i kako se na hrvatskom kaže Srbija?

O tome se u ljeto 97. vodila javna prepiska između Stanka Lasića i Igora Mandića. Lasić je napisao da njega srpska književnost, pa i Srbija, zanima otprilike kao bugarska književnost i Bugarska. Mandić mu je kontrirao stajalištem da srpska književnost i Srbija za Hrvatsku imaju posebno značenje i da se "hiljadugodišnje zajedništvo hrvatsko i srpsko ne da izbrisati bilo kakvim zemljopisnim ili državnim razgraničenjima".

Što je mislila naša javnost, ne zna se, ali više sam nego siguran, većina je bila na Lasićevoj strani. I onda i danas. A, ne, kaže komentator iz Liliputa ("Jutarnji list", 25. 3.), danas je "sasvim jasno da je u slavnoj polemici u pravu bio Mandić". Kao ključni argument Liliputanac navodi jugoslavenski film "Karaula", jer u njemu, i cirkusu koji se oko njega stvara, vidi vrhunac obnove zajedničkog jugoslavenskog kulturnog prostora sa središtem u Zagrebu! Ono što je umrlo u Beogradu, sada bi imalo oživjeti u Zagrebu! Ili, nije bitan Beograd, bitna je Jugoslavija!

Da nema nikakvih drugih razloga, a ima ih mnogo, bilo bi to dovoljno da se odmah na sve hrvatske putokaze prema Srbiji vrati riječ Beograd. I da se napokon jasno i glasno, a ponajprije Jugoslavenima u Hrvatskoj, kaže: Beograd da, Srbija da, jugoslavenska karaula nikad više!
Kad je profesor Lasić rekao da se Hrvatska prema Srbiji treba odnositi kao prema Bugarskoj, nije rekao ništa loše ni o Srbiji ni o Bugarskoj. Dapače. Ali je, tako sam ga barem ja shvatio, rekao sve najlošije o Jugoslaviji.