Nakon što je mjesecima bježao iz Diyale, iračke provincije u kojoj godinama bjesni rat i gdje je ostavio cijelu obitelj, prešao stotine kilometara u svakakvim uvjetima potpuno sam da bi se približio Europi, a onda se još godinu dana snalazio po Hrvatskoj, napokon je osjetio toplinu doma u Karlovcu. No mladom je Iračaninu sudbina namijenila još jedan šok. U mračnoj ulici, kasno navečer, na parkiralištu gotovo nadomak svoje nove hrvatske adrese, prošlog se tjedna našao u sukobu u kojem je izvukao deblji kraj – trojac ga je pretukao te je s teškim ozljedama prebačen u KBC Dubrava u Zagrebu gdje mu je operirana čeljust te oko.
Ime mu je Berdi. Mladić sa širokim osmijehom na licu i dugom kovrčavom kosom, otpušten je iz bolnice te se vratio u karlovački Dom za odgoj djece i mladeži gdje ga čeka još dug oporavak, ali, kako nam je i sam rekao, s obitelji i prijateljima. O rodnom gradu, o onome što je proživio u njemu ili na putu do Hrvatske, kao ni o kobnoj noći kada je pretučen u Karlovcu, ne želi govoriti. Kaže, možda jednog dana, ali zasad je sve to prebolno.
– Ne bih o tome. Ne – samo kratko kaže na hrvatskom. Osmijeh mu se vraća kada ga pitamo za Hrvatsku i Karlovac.
– Ne da mi se sviđa, nego obožavam Karlovac i tu bih htio ostati. Ovdje se osjećam sigurno, tu su mi obitelj i prijatelji – govori nam i pokazuje na ravnateljicu Doma, odgojitelje, klince koji prolaze hodnicima i koji su ga, s obzirom na to da je tek stigao iz bolnice, stalno zaustavljali i grli te mu govorili: “Berdi, napokon si došao!”, “Jesi li dobro?”
Učim hrvatski jezik, koji baš i nije lagan, ali se trudim i školujem se
S obzirom na to da je zatražio azil, ima sva prava i obveze kao i ostali korisnici Doma za odgoj djece i mladeži.
“Ovdje se osjećam sigurno”
Jedva je čekao da se vrati prijateljima, svakodnevnim obvezama.
– Obožavam slušati glazbu; hip-hop i rap i plesati break dance. U svojoj sam zemlji završio devet godina škole. Učim hrvatski jezik, koji baš i nije lagan, ali se trudim i školujem se. Ne bih o tučnjavi, znam samo da se ovdje osjećam sigurno i da ona nema veze s tim odakle sam. Nikome ništa ne zamjeram, nikoga ne krivim i nikoga ne mrzim – kaže simpatični mladić koji ne skida osmijeh s lica na kojem su vidljive rane. Školuje se za soboslikara, a uskoro će se upisati i u neki klub gdje će moći plesati break dance. Obožava i crtati, a većinu je radova podijelio prijateljima.
– Berdi je kod nas tri mjeseca. Udomaćio se, sudjeluje u svim radionicama, pomaže kod svih poslova i zaduženja u Domu. Čak je i sam čistio snijeg iako nitko to od njega nije tražio. Čini nam se da njegov osmijeh i optimizam prelazi i na nas. Doista je hrabar s obzirom na sve što je prošao. I sada stalno govori da je dobro, da ga ne boli. Zahvaljujući podršci medija, u posljednjih smo nekoliko dana dobili brojne mailove i pozive u kojima nam ljudi daju podršku, ispričavaju se uime svih zbog onoga što mu se dogodilo iako s time nemaju ništa i nude mu pomoć.
Zbrinuli djecu iz kombija
To su ljudi iz Zagreba, Splita, Karlovca, čak nam je pisao i jedan Amerikanac koji živi u Splitu. Jedna je gospođa ponudila i da će ga zaposliti u svojoj tvrtki kada završi obrazovanje. Podrška je stvarno velika i hvala svima. I u bolnici su ga posjećivali odgajatelji, iz UNHCR-a, posebna skrbnica, predstavnici Vladina i nevladina sektora – kazala je Nataša Vučković Ivošević, ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži u Karlovcu. Berdi se veseli ljetu u Karlovcu, kaže, u njegovoj domovini ona nisu toliko topla, a veseli se kupanju na rijekama i odlasku na Jadran s korisnicima Doma. Kada navrši 21 godinu, ići će u domski stan. Želi se osamostaliti.
Obiteljsku atmosferu u domu u Karlovcu osjetila su i djeca iz Afganistana i Pakistana koja su se zamalo ugušila u kombiju prije nego što su ih našli pokraj Novske. Naposljetku su otišli u druge europske zemlje k rodbini, ali svi su se javili ravnateljici ili odgojiteljima i poručili da su dobro.
Dobrodošao u Hrvatsku! Drž se brate. Svi ovi koji su protiv tebe nisu ljudi.