Skladatelj i dirigent Berislav Šipuš bio je zamjenik ministrice Andree Zlatar Violić, a od njene je ostavke na čelu Ministarstva kulture.
Jeste li i vi, kao što tvrdi HRT, imali “prste u pekmezu” kao i bivša ministrica ili vaše postupanje nije predmet primjedbi revizora?
Osim što izraz “imati prste u pekmezu” implicira da se bavim, osim dužnosničkim poslom te pedagoškim i umjetničkim radom, i nekim sumnjivim radnjama, taj izraz podosta govori i o razini novinarskog izričaja. Pregled državne revizije obuhvaća cjelokupno poslovanje Ministarstva kulture, a ne samo “poslovanje” ministrice i njezina zamjenika. Što se tiče primjedbi revizije na korištenje poslovne i kreditne kartice Ministarstva kulture ili službena putovanja, u mojem je slučaju sve vrlo detaljno obrazloženo i opravdano. U trenutku ovog pregleda revizije, 152.000 kuna bilo je isplaćeno za ministričina te putovanja različitih djelatnika Ministarstva, no u trenutku pregleda nisu bili pravdani i zaključeni. To se dogodilo zbog nemara, zaboravljivosti, ali nikako zbog namjere zaposlenika. Netočno je, i to je monstruozna optužba, da su isplaćivane akontacije za nepostojeća putovanja. Kad je riječ o 49.000 kuna koje je Andrea Zlatar podigla sa službene kartice, dio tih troškova bio je skidan u ratama s ministričine plaće, a za dio je imala službeni razlog. U trenutku dolaska revizije izdaci s njezine kartice bili su podmireni. Dakle, nije oštetila proračun.
Očekujete li da vas Zoran Milanović imenuje na mjesto ministra kulture. Jeste li spremni na to?
Spreman sam za tu tešku i odgovornu dužnost i iskreno se nadam da će se to dogoditi. No odluka leži na premijeru i u dogovoru s Vesnom Pusić.
Ovog ste petka imali nastup s ansamblom Cantus. Mislite li da je prilično da državni dužnosnik ministarskog ranga nastavlja profesionalnu umjetničku djelatnost?
Prije nego sam stupio na dužnost zamjenika ministrice, pitao sam sve nadležne mogu li nastaviti pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao redovni profesor. To mi je omogućeno, što nije iznimka, jer i vi dobro znate da se taj rad, u profesiji i struci, može omogućiti državnom dužnosniku bilo kojeg ranga, pa i ministarskog. Što se tiče moje umjetničke aktivnosti, moji su svi nastupi, kao izvođača, pro bono i svedeni na mali broj nastupa. S obzirom na sadašnje okolnosti, odustao sam od dva nastupa u ljetnom razdoblju, a nastup u Laubi bio je dogovoren puno prije nego sam mogao očekivati ovakav razvoj događaja. No i bez obzira na to, da, nastupio bih i kao ministar. Žao mi je da niste i vi došli na taj koncert jer je, po nekima koji su mu nazočili, riječ bila o antologijskom koncertu “suvremene autorske glazbe” (sintagma na koju se neki danas snažno pozivaju), glazbe koja je daleko prešla granicu klasike i otplovila u vode čiste improvizacije. Što je loše, neprimjereno ili kažnjivo u činjenici da sam i dalje umjetnik u trenutku dok obavljam državničku dužnost?
Kako se branite od optužbi s rock-scene da ste kao zamjenik ministrice pogodovali projektima klasične glazbe u koje ste involvirani (Osorske glazbene večeri, Cantus, Muzički biennale)?
Ne znam za optužbe “rock-scene”, ali znam za neutemeljene napade grupe ljudi koji se bave teškim poslom organizacije koncerata u tom području glazbenog izričaja okupljene u Udruzi Promo. To su vrijedni ljudi prema kojima u Ministarstvu nemamo nikakvih “stilskih” ili “estetskih” ograda pa smo s njima dogovorili sastanak. Što se tiče “pogodovanja” navedenim manifestacijama i projektima na kojima se “praši”, navodno, samo klasična glazba, mogu samo upoznati kolege koji su mi uputili tu primjedbu, da te manifestacije/projekti nisu trgovačka društva, da u njima nemam vlasničke dijelove, da su Osorske glazbene večeri festival nacionalne razine od 2011., koji već 40 godina isključivo pazi na hrvatsku glazbenu baštinu i sadašnjost (na njemu je praizvedeno više od 350 skladbi hrvatskih autora), da je na Muzičkom biennaleu od 1961. do danas izvedeno na stotine minuta suvremene autorske, pa i rock-glazbe, na što me podsjetio Zoran Marić iz Udruge Promo. Cantus ansambl pod mojim umjetničkim vodstvom, od 2001. do 2011., odsvirao je 300 koncerata, praizveo više od 60 skladbi te izveo oko 400 skladbi raznih podžanrova “suvremene – nove” glazbe, pa smo dotakli i područja jazza, jazz-rocka, intuitivne glazbe, improvizacijske glazbe, glazbenog teatra i plesa, mjuzikla, kabarea. Da sam ostao povezan s tim manifestacijama i nakon što sam dao ostavke na sve pozicije koje sam imao na tim projektima (umjetnički ravnatelj MBZ-a, umjetnički ravnatelj Osora, umjetnički voditelj Cantusa), to je potpuno logično. Ostajem uz te projekte vezan svojom glazbom kao hrvatski skladatelj i umjetnik i to će tako biti i dalje.
Lani je u državnom proračunu kulturi pripalo 0,49 posto (prije rebalansa). Je li ove godine postotak viši?
Proračun Ministarstva je 867,953.039 kuna, ukupni državni proračun 144.103,254.697 kuna – znači proračun Ministarstva je 0,6 posto.
Nedavno je Hrvoje Hitrec Ministarstvo optužio za protuhrvatsku politiku. Kakav odgovor imate?
Odgovor argumenata, ako oni uopće nešto znače Hrvoju Hitrecu. Hrvatska se 2012. predstavila u Francuskoj manifestacijom Croatie, la voici, u trajanju od 4 mjeseca s više od 60 programa, od naše baštine (izložba srednjovjekovne crkvene umjetnosti u palači Cluny, boravak Apoksiomena u Louvreu, kojeg je vidjelo oko 2 i pol milijuna ljudi...), preko likovnih suvremenih umjetnika, glazbe svih stilova i izričaja, kazališta, plesa, gastro i enokulture do sporta, obrazovanja, znanosti... Dio je programa ponovljen u Njemačkoj u manjem opsegu kroz projekt Willkomen Kroatien i u Velikoj Britaniji s manifestacijom Welcome Croatia (tamo smo u jednom od najposjećenijih nacionalnih parkova prirode sagradili pravi istarski kažun!). Lani je Uprava za međunarodnu suradnju financirala 514 programa sa oko 7,4 milijuna kuna, a u 2015., u prvom roku prijava, oko 280 programa s 3,4 milijuna kuna. Još je milijun i pol kuna utrošeno za programe gostovanja hrvatskih umjetnika u inozemstvu kroz natječaje Zaklade Hrvatska kuća. Na domaćem terenu samo će u ovoj godini biti realizirano otvaranje više nacionalnih muzeja – arheološkog u Vučedolu, Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju, Muzeja ornitologije u Metkoviću, Muzeja Oluja ‘95. u Kninu i Muzeja Sinjske alke u Sinju. To pokazuje da Ministarstvo kulture itekako zna što radi, zna kako treba raditi i pokazuje da su paušalne ocijene poput ovih Hrvoje Hitreca isključivo izrečene u politikantske i neke druge svrhe, bez argumenata i bez znanja o temi.
Kao ministarstvo niste reagirali na otkaze Hloverki Novak-Srzić i Elizabeti Gojan. Znači li to da ih podržavate?
U teškoj društvenoj situaciji kada smo svjedoci osjetljivog trenutka za novinarsku struku, svaki gubitak radnog mjesta je gubitak. Ministarstvo kulture nije nadležno i ne može biti arbitar u konkretnom slučaju jer HRT je javna ustanova koja ima unutarnja pravila. Osobno mi je žao da je došlo do ove situacije jer mislim da se moglo pronaći i manje radikalno rješenje.
Zar partija nema većeg kriminalca za ministra ? zna se da je i on grabio šakom u državnu kasu, zar to spada u sposobnost ? To su partijski kriteriji .