Nakon povijesti pune patnje, veze s Rusijom tradicionalno imaju poseban status u njemačkoj vanjskoj politici. Njemačke vlade smatraju se važnim posrednikom između Rusije i zapadnih partnera, dok su u Moskvi pak svjesni da jedino putem Berlina mogu proširiti svoj utjecaj u Europi.
Nova njemačka velika koalicija, sastavljena od konzervativnog CDU-a Angele Merkel, sestrinske bavarske stranke CSU te Socijaldemokrata, najavila je promjenu odnosa prema Rusiji. U dokumentu na 177 stranica, u kojem su navedene politike koje će u sljedećem razdoblju biti provedene na domaćem i vanjskom planu, jedno posebno poglavlje na čitavoj stranici posvećeno je velikom susjedu Europske unije. Pod naslovom „Otvoreni dijalog i šira suradnja s Rusijom“ Berlin će putem „posebnog odnosa“ nastojati uskladiti politiku EU prema Moskvi.
Kancelarka Angela Merkel, puna samopouzdanja nakon nove izborne pobjede, otvorit će nove razgovore s Vladimirom Putinom, ruskim predsjednikom čija dosljedna politika potresa ovih dana Ukrajinu i Bruxelles.
Četiri važne poruke
Njemačka mu sada šalje četiri važne poruke. Prva je želja za uspostavljanjem stabilnosti u Europi s Rusijom, a ne protiv nje, kakav je dosad bio diskurs zapadne Europe. Drugim riječima, Moskvi je ponuđeno partnerstvo. No, druga poruka kaže da je ono prihvatljivo tek ako se Rusija modernizira, odnosno razvije u istinski demokratsku zemlju u kojoj se potpuno poštuju ljudska prava i s kojom se može razgovarati o drukčijim idejama.
U trećoj poruci traži se široka suradnja, ne samo kao dosad na najvišoj političkoj i državničkoj razini, već umjesto toga na širem društvenom planu koji bi uključivao suradnju različitih skupina i pojedinaca iz srednje klase i civilnog društva. To je nazvano „novom vrstom socijalnog dijaloga s Rusijom“. Ovaj bi dijalog pak uključivao daljnju liberalizaciju viznog režima za poduzetnike, znanstvenike, članove civilnih udruga i studente. Četvrta, posljednja poruka je da Njemačka više ne bi imala vlastiti „poseban odnos“ s Moskvom, već da bi takav odnos postojao na razini Europske unije, uključujući, dakako, i Hrvatsku.
Prije su iz Bruxellesa stizale kritike da zbog Njemačke i njezina vlastitog posebnog odnosa s Rusijom nije bilo moguće uspostaviti zajedničku politiku jer Moskvi to u takvim okolnostima nije bilo potrebno.
Sada bi pak prvi put bio uspostavljen jasno usklađen odnos između EU i Rusije uz posredništvo Njemačke, čija je snaga zbog gospodarske krize u Europi još izraženija.
Putin smatra Europsku uniju slabom političkom zajednicom, zgrčenom zbog kompliciranog načina donošenja odluka, a također uviđa da Zapad gubi utjecaj u svijetu. No, odnos s Njemačkom mu je važan. Merkel je s druge strane svjesna da Njemačka kao vodeća europska sila ne može ignorirati manje zemlje EU, napose baltičke države u kojima zbog povijesnih razloga postoji duboko nepovjerenje prema Moskvi.
Hladni i poslovni
Iako ostvarenje njemačkog plana ne bi bio revolucionaran zaokret prema Rusiji, već više spor i pragmatičan razvoj odnosa, pitanje je kako će reagirati Putin čiji se odnos s Merkel zahladio prethodnih mjeseci.
Njemačka vlada podržala je ukrajinsku proeuropsku oporbu predvođenu boksačem Vitalijem Kličkom koji bi se u političkom ringu trebao suprotstaviti predsjedniku Viktoru Janukoviču, što u Moskvi vide kao upletanje u stvari suverene države. Istodobno, njemački predsjednik Joachim Gauck neće nazočiti otvaranju zimskih Olimpijskih igara u ruskom Sočiju, a kao razlog spominje se nezadovoljstvo poštovanjem ljudskih prava u Rusiji. Bojkot predsjednika neuobičajen je za njemačku vanjsku politiku koja se u osjetljivim područjima poput, primjerice, Libije, Bliskog istoka i Sirije nije izjašnjavala, pa se često moglo čuti pitanje „a gdje je Njemačka?“.
Berlin se prilično sramežljivo postavio prema Amerikancima u slučaju Snowdena i prisluškivanja Njemačke i EU, što je Putinu mogao biti signal svrstavanja na suprotnu stranu.Osobni kontakti uvijek su igrali važnu ulogu u odnosu između Berlina i Moskve, no Merkel i Putin ne ponašaju se poput svojih prethodnika. Kancelar Willy Brandt plivao je, naime, sa sovjetskim čelnikom Leonidom Brežnjevom pored Jalte 1971. utirući put njemačkoj „istočnoj politici“ s ciljem ublažavanja tenzija proizašlih Hladnim ratom. U srpnju 1990. Helmut Kohl razgovarao je s Mihailom Gorbačovom odjenuvši vuneni pulover koji je simbolizirao njihov blizak odnos i povjerenje. Godine 2001. u snijegom prekrivenoj Moskvi Gerhard Schröder i Vladimir Putin vozili su se saonicama koje su vukli konji.
S druge strane, susreti Merkel i Putina su hladni, poput poslovnih sastanaka. Merkel nije zaboravila da je Putin kao službenik KGB-a bio stacioniran u komunističkoj istočnoj Njemačkoj u kojoj je njezin otac svećenik doveo obitelj iz Hamburga sa sjevera zemlje, nakon što je dobio posao u lokalnoj crkvi. Na raspad Sovjetskog Saveza gledala je kao na uvod u oslobođenje istočnog bloka, dok je za Putina to bila sramota. Za njihova susreta u siječnju 2007. u crnomorskom ljetovalištu Sočiju Putin je dopustio svom crnom labradoru da ponjuši gošćine hlače iako se ona boji pasa od kada ju je jedan ugrizao u djetinjstvu. Ruski predsjednik samo se smijao.
Pa ipak, Putin je oduvijek bio impresioniran njezinom čvrstinom i snagom. U svibnju 2007. pred kamerama su žestoko raspravljali o ljudskim pravima, a 2009. zbog spora s Ukrajinom oko plina održala mu je i lekciju, što je on poslije djelomično ironično, a djelomično uz respekt priznao. Sada Merkel ponovno kritizira stanje ljudskih prava u Rusiji, uvjetujući partnerstvo „modernizacijom“ te zemlje prema kriteriju EU, što u mnogim stvarima za Putina predstavlja dekadenciju.
Lani je na Dijalogu iz Peterburga, rusko-njemačkom forumu uspostavljenom 2001. iz Schröderova vremena, Njemačku predstavljao Andreas Schockenhof, čovjek koji je strašno iritirao Putina. Tog kršćanskog demokrata ondje je postavila Merkel, a ovaj je udarao po pitanjima civilnog društva kritizirajući Rusiju.
Gospodarska ovisnost
Gospodarski odnosi trenutačno su jedina stvar koja se odvija bez problema. Štoviše, Njemačka i Rusija ovisne su jedna o drugoj više nego ikada prije. Nakon posrtaja izgradnje europskog plinovoda Nabucco Njemačka ostaje ovisna o ruskom plinu. Rusiji su pak potrebni njemački strojevi i ulagači za razvoj gospodarstva.
U 2011. njemački izvoz u Rusiju porastao je 34 posto, na 27 milijardi eura, dok je uvoz iznosio 25 milijardi, 27 posto više nego godinu prije. Dok se Europska unija suočava s gospodarskom krizom, u Rusiji se iduće godine očekuje 3,4-postotni rast BDP-a što otvara mogućnosti njemačkim izvoznicima. Njemačka je nakon Kine drugi po veličini ruski trgovinski partner, a sve je više kompanija koje ondje otvaraju pogone. Njemačka poduzeća sudjeluju sa 21,9 posto u ukupnim stranim ulaganjima u Rusiji.
To su brojevi koji svakako upadaju u oči Angeli Merkel i predsjedniku Joachimu Gaucku, odraslima u istočnoj Njemačkoj kojom je Putin svojedobno sijao strah. Može li troje državnika pobjeći od svoje prošlosti? Jesu li prava gay osoba u Rusiji, položaj zatvorenih oligarha i te ukrajinska oporba kamen spoticanja na putu ekonomskom stroju?
Berlin i Bruxelles sada čekaju odgovor iz Moskve. Nitko ne očekuje veliki zaokret, no eventualno Putinovo prihvaćanje četiriju poruka iz Njemačke moglo bi imati težinu za čitavu Europu.
Slobodni svijet godinama pokusava uspostaviti normalne odnose s Rusijom, bez veceg uspjeha. Ruski kompleksi i osjecaj manje vrijednosti u odnozu na Zapad se konstantno demonstriraju kao prevrtljivost i nepostivanje dogovora i ugovora. To mogu potvrditi svi koji su pokusavali s Rusima uspostaviti normalne poslovne odnose. Onoga dana kada se Rusi prestanu ponasati kao iskompleksirana primadona, prihvate odgovornosti i prestanu tretirati svaki ugovor i dogovor kao bezvrijedno slovo na papiru koje ih ni na sto ne obavezuje, vec sluzi kao "dimna zavjesa" prema dugoj strani koja je "glupa i naivna" i koju treba prevariti prvom prilikom, Rusija ce biti prihvacena kao ravnopravni partner.