Berlusconi prima Kosor u milijunskoj vili kupljenoj za sitan novac

Kako je Silvio Berlusconi kupio vilu u kojoj će se u ponedjeljak sastati s hrvatskom premijerkom Jadrankom Kosor? Iako je u svijetu čuvena kao Berlusconijeva vila u mjestu Arcoreu (18 tisuća stanovnika), ona nosi naziv San Martino po prostoru na kojem je bio benediktinski samostan. Polovicom 18. stoljeća grofovska obitelj Giulini  izgradila je vilu, odnosno golemu građevinu u obliku slova U.

Vila San Martino prešla je u ruke obitelji Casati polovicom 19. stoljeća vjenčanjem Anne Giulini Della Porta s Camillom Casatijem. Zatim je u njoj živio Alessandro Casati do smrti 1955., nakon koje je prešla u vlasništvo nećaka Camilla Casatija Stampe di Soncine rođenog u Rimu 1927.

Zadnji vlasnik se ubio

Taj Camillo Casati, posljednji markiz obitelji Casati-Stampa, živio je u vili do 1970. kada si je oduzeo život s time što je prethodno ubio svoju ženu Ann Fallarino i njezina ljubavnika Massima Minorentija. Bio je to krimić - gossip ondašnjih godina. Vlasništvo nad golemom imovinom prešlo je na Casatijevu kćer Annamariju, koju je imao u prvom braku s Letizijom Izzo. Annamaria, premda je imala 18 godina, po tadašnjim zakonima je bila maloljetna te su imenovani njezini skrbnici, Giorgio Bergamasco i tada mladi odvjetnik Cesare Previti. Bergamasco je 1972. postao ministar u vladi Giulija Andreottija, pa je Cesare Previti postao jedinim skrbnikom Annamarije Casati Stampa. Ona se vjenčala s grofom Conte Pierdonato Don dalle Rose te se preselila Brazil. Obitelj Casati-Stampa bila je u dugovima prema porezu talijanske države, pa je Previti 1973. predložio Anamariji prodaju vile.

Izbjegavanje poreza

Našao je i kupca, svoga prijatelja, kojem je postao odvjetnik, tada mladog poduzetnika Silvija Berlusconija. Premda je tadašnja katastarska vrijednost vile iznosila čak 1,7 milijardi tadašnjih lira, načinjen je sporazum kojim ju je Berlusconi trebao kupiti za samo 500 milijuna lira. Berlusconi se uselio u vilu 1974., ali mu je Previti sugerirao da vlasništvo u katastru preuzme tek 1980. kako bi se izbjeglo plaćanje nekih poreza nad vlasništvom nekretnine. Dogovor je bio da Berlusconi isplati 500 milijuna lira u ratama, a jedan dio u dionicama njegove tvrtke Edilnord, s kojom je planirao graditi Milano 2.

Otkupio dionice

Kasnije je Berlusconi otkupio te dionice. Konačno, za golemu imovinu Berlusconi nije platio 500 milijuna lira, nego samo 250 (125.000 eura). Zajedno s nekretninama kupljena je i pinakoteka, biblioteka (sa 10.000 vrijednih knjiga) itd.

Berlusconi je obnovio vilu San Martino koja je sada jedna od najljepših i najluksuznijih na tim prostorima.