Hladan, bešćutan, koncentriran i izvrsno pripremljen pojavio se Dragan Vasiljković, ozloglašeni Kapetan Dragan, u sudnici Županijskog suda u Splitu gdje mu se sudi zbog optužbi za ratne zločine počinjene prije 25 godina na području Knina, Benkovca i Gline. Jedanaest godina, koliko je bio u australskim zatvorima, grčevito se opirući izručenju Hrvatskoj, pripremao je svoju obranu. Iskaze svjedoka fanatično je proučio. Zna svaki zarez, pa čak i više od toga jer svjedoke često ispituje i o detaljima koje su ispričali policiji ili tužiteljstvu, a koji nisu u spisu. Zbog toga ga Damir Romac, predsjednik sudskog vijeća, nerijetko mora upozoravati da se drži teme.
Omalovažava svjedoke
Osim što je odlično pripremljen, Vasiljković ostavlja dojam inteligentnog čovjeka, cinika, manipulatora koji se trudi omalovažiti i zbuniti svjedoke, pa i šoumena kojemu, unatoč tome što sjedi na optuženičkoj klupi, godi biti u centru pozornosti. Čim se pojavio pred hrvatskim sudom, prvoga dana suđenja iskoristio je prigodu za emotivni ekspoze o Jugoslaviji, svojoj voljenoj domovini koju je, kako tvrdi, samo branio.
– Jadransko more bilo je moje more, isto kao što je danas vaše, a to su mi more neki zlotvori oteli. Agresiju na Jugoslaviju počinili su domaći izdajnici i strani plaćenici, kao Jean Michel i tisuće drugih koji su došli iz bijelog svijeta da počine agresiju na moju Jugoslaviju... – objašnjavao je Vasiljković tvrdeći da je bio branitelj, a ne agresor. Upitan da se izjasni o krivnji, Vasiljković je sudskom vijeću kazao:
– Apsolutno se ne osjećam krivim!
Opuštanje atmosfere
Emocije ne pokazuje dok pozorno prati iskaze svjedoka koji opisuju strahote koje su proživljavali. Postavlja pitanja svakom od njih inzistirajući na detaljima i pokušavajući obezvrijediti njihova svjedočanstva. Svoje pravo pokušava zlorabiti iznoseći vlastito viđenje događaja pa je Darka Kruljca, vojnog policajca koji je svjedočio o napadu na policijsku postaju u Glini, nastojao uvjeriti kako su hrvatski policajci bili elitna, udarna postrojba, dobro naoružana i opremljena.
– Uvjeren sam da pred sobom imam časnog kolegu policajca. Proučavao sam vašu jedinicu. Slažete li se da je bila jedna od najelitnijih? – pitao je Kruljca zaradivši opomenu suca Romca zbog sugestivnog pitanja.
– Želim samo malo opustiti atmosferu, ne moramo svi biti ljuti k’o Marija. Prvi put vidim čovjeka pred sobom.... – odgovorio je Vasiljković sucu aludirajući na sutkinju Mariju Majić, članicu vijeća.
Svjedočenje Roberta Hajdića, također policajca, Vasiljković je nastojao obezvrijediti nakon što je Hajdić kazao kako je na udaljenosti od 30 metara vidio tri vojnika, što je detalj koji nije spominjao kada je prije 15 godina ispitivan u istrazi. Hajdić je razlike u iskazima pravdao stresom, pa ga je Vasiljković upitao: – Prošlo je 14 godina. Zar ste i nakon 14 godina još pod stresom? Odgovor koji je dobio Vasiljković nije očekivao: – Zbog vaših djela i nedjela neki su ljudi i dandanas pod stresom – replicirao mu je Hajdić ostavivši ga bez teksta.
Osman Vikić bivši je hrvatski policajac. Uhićen je početkom lipnja 1991. u Udbini. U istrazi je kazao da ga je Vasiljković nekoliko puta zlostavljao, a pred sudom je iskazivao da je Vasiljkovića vidio samo jednom, i to po dolasku u zatvor na kninskoj tvrđavi kada ga je pitao kome daje izvještaje o miliciji tzv. SAO krajine. – Od tog sam čovjeka dobio šamar! – kazao je Vikić.
Vikić je svjedočio i kako su ga poslije tukli pripadnici Knindži, kojima se Vasiljković, kako je sam rekao, izuzetno ponosi. Kazao je kako je zapamtio Vidovdan kada su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi u kninski zatvor došli pijani. – Dobili smo batina da nismo znali kako se zovemo – svjedočio je Vikić objasnivši da je malo nakon toga pušten. Kazao je i da su mu zbog premlaćivanja pukla dva rebra i čeona kost, zaradio je brojne hematome i upalu pluća. – Imam iskaz svjedoka koji kaže da ste izdali Hrvatsku jer ste prešli na stranu SAO Krajine pa me zanima tko laže: svjedok ili vi? – pokušao je Vasiljković isprovocirati Vikića prije no što ga je prekinuo sudac Romac:
– Optuženi, možete postavljati pitanja, no ne možete iskaze svjedoka tumačiti kako vama odgovara.
– Imam primjedbu. S ovim gospodinom do danas nikad nisam prozborio ni jednu riječ. Sve ovo što je rekao za mene nije istina pa bi ga trebalo preispitati zbog davanja lažnog iskaza – replicirao je Vasiljković sucu Romcu.
Došao s pištoljčinom
Vasiljković je pokušao zbuniti i Adama Mrakovića, koji je 1991. bio zapovjednik TO Glina. Mraković je kazao da je bio razvlašten, a zapovjedništvo je preuzeo Vasiljković koji je koordinirao drugi napad na policijsku postaju u Glini. – Došli ste u maskirnoj uniformi, s beretkom na glavi i nekakvom pištoljčinom. Čuo sam za vas, no iskreno da vam kažem, kada sam vas vidio, razočarao sam se – kazao je Mraković.
To je uzrujalo Vasiljkovića koji ga je zasuo pitanjima: – Jesmo li vi i ja imali ikakav kontakt? Jeste li imali kontakt s bilo kim tko mene poznaje? Kada ste doznali da će biti napad na policijsku stanicu?
Genocidni geni su to.