Besplatno stažirao u sedam tvrtki, a nijedna ga na kraju nije zaposlila

Robna kuća Le Printemps u Parizu nedavno je oglasila da traži direktora prodaje za robu marke Ralph Lauren. U opisu posla bilo je vođenje tima od 30 ljudi i vođenje prodaje u godišnjoj vrijednosti do 5 milijuna eura. Plaća? Nula. Radni odnos? Nema ga. Oglasili su, zapravo, mjesto direktora prodaje "stagaire" – na stažu. Tražili su stažista, mladu osobu koja je voljna raditi besplatno u zamjenu za stjecanje iskustva. Ta ideja, koju u sličnom obliku u Hrvatskoj predlaže ministar Mirando Mrsić, tradicija je u Francuskoj i još nekim zemljama EU.

Mnogo zloporaba

Ali mnogo je zloporaba. Francuska udruga Generation Precaire od 2005. provodi kampanje kojima se bori protiv poslodavaca koji iskorištavaju mlade stažiste. Njihove kampanje djelomično su urodile plodom – 2008. uvedena je obvezna minimalna naknada od oko 400 eura za stažiste koji rade dulje od tri mjeseca. Na njihovim web stranicama mogu se naći i osobni primjeri iskorištavanih stažista. Jedan od njih, 27-godišnji Julien, prije nekoliko je godina ispričao svoju priču: diplomirao je ekonomiju i nakon toga besplatno stažirao u sedam različitih tvrtki, od kojih mu nijedna nije nakon staža ponudila stalan posao. U Nizozemskoj i Belgiji također postoji "stage", kako zovu taj neplaćeni ili malo plaćeni rad bez radnog odnosa. U Njemačkoj je studija pokazala da 51% mladih Nijemaca s diplomom nije bilo plaćeno za rad na prvom poslu.

Ali, mnogim ljudima diljem Europe stažiranje je pomoglo da pronađu dobar posao. Mirsad Kadribašić u Danskoj živi 20-ak godina, završio je elektroinženjerski fakultet, radio, pa ostao bez posla, pa opet pronašao posao... Sada je u stalnom radnom odnosu s tvrtkom u koju je prije 5 godina došao kao nezaposlen na probni rok.

Mrsić, dakle, nije izmislio toplu vodu, nego je mjeru koja se već dokazala u zemljama EU prilagodio hrvatskim uvjetima i pretočio u zakonski prijedlog. Model koji je ponudio predviđa usavršavanje u trajanju od godinu dana (obrtnička zanimanja mogu trajati dvije godine). Država bi davala polazniku 1600 kuna mjesečno, a iz mjere bi bili bi izuzeti poslodavci koji otpuštaju radnike ili ne isplaćuju plaće.

Bolje nego sjediti doma

Poslodavci uglavnom pozdravljaju Mrsićev prijedlog, no i upozoravaju na manjkavosti i moguće zloporabe.

– Kao pripravnici mladi mogu dobiti iskustvo i nešto naučiti, a nakon toga, mogu plivati dalje. Podržavam inicijativu, alternativa je ne pokušati ništa... – kaže Josip Pavić, predsjednik uprave IPK Kandit. S njim se slaže i Darko Šket, stečajni upravitelj koji je Pevec izveo iz stečaja: – Da, zaposlio bih mlade diplomante. Za njih je dobro što će moći dobiti radni staž. Pitanje je samo koliko se taj model kod nas može primijeniti bez zloporaba jer poslodavcima je jeftiniji mladi pripravnik pa bi mogli otkazivati ugovore radnicima. Prva je informacija bila da bi pripravnici radili bez naknade, što je jako loše. Ovu novu inicijativu bih podržao, bolje je svakako od sjedenja doma.

Slobodan Školnik, predsjednik uprave Emmezete Croatije, revoltiran je lošim marketingom uz koji je plasirana inicijativa.

– Evo što misle poslodavci; pričekajmo ponedjeljak pa će možda biti 3000 kuna?! – ironično se osvrnuo Školnik na mijenjanje strategije, od rada bez naknade do plaćanja 1600 kuna.

Bolje i to nego da sjedim doma. No, što nakon godinu dana?

Ekonomistica iz Bjelovara Sanja Vujica nije oduševljena predloženim mjerama.

– Kada sam prije šest godina upisivala fakultet, nisam očekivala da ću, kada diplomiram, raditi za 1600 kuna, no s obzirom na stanje u državi, i to je bolje nego sjediti doma i "kiseliti" se na birou. Bit će dobro ako se ta radna mjesta ne budu dijelila po rodbinskim i stranačkim vezama. Pitam se i što nakon tih godinu dana, kamo dalje. Nakon godinu dana bit ćemo na istom i zapravo mi se čini da aktualna vlast na ovaj način samo kupuje vrijeme. Mislim da se stanje kod nas neće popraviti dok se gospodarstvo ne pokrene i ne otvore nova, stvarna radna mjesta, a ne ova praktički izmišljena – kaže Sanja.

Neka ministri rade besplatno, a mladima daju svoje plaće

Gotovo tri godine Barbara je brojka u poraznoj statistici Zavoda za zapošljavanje. U svojoj struci, kao diplomirani inženjer stočarstva, nije upisala ni dana radnog staža. Sve radno iskustvo stekla je povremeno radeći kao veterinarski tehničar.

– Naravno, nemam ni položeni državni ispit za inženjera. Prema tom planu mogla bih ga položiti radim li godinu dana bez plaće, ali meni je to strašno! Neka ministar proba raditi godinu dana bez plaće. Mogli bi i svi ostali ministri pa da vide kako je to. Neka mladima daju svoje plaće – kaže Barbara dodajući da poznaje osobu koja godinu dana volontira na jednom fakultetu kao znanstveni novak.

"Volontira" zbog činjenice da je na snazi zabrana zapošljavanja pa već 365 dana radi bez plaće. Strah ju je otići jer se nada da će zabrana biti uklonjena i da će dobiti posao.

– Ako je tako dobro raditi bez plaće, neka to probaju oni koji donose ovakve i zakone – zaključuje Barbara.

U krizi su ovakve mjere dobre, no morale bi biti samo privremene

Rudolf Briški iz Rijeke nezaposleni je inženjer pomorskog prometa, a Mrsićevim mjerama nije nezadovoljan.

– Mjere ministra Mrsića su, s obzirom na situaciju u našoj zemlji, sasvim u redu. Dobro je da se traže nekakva rješenja jer je sadašnje stanje neodrživo, nezaposlenost je velika. Ovo je ipak prilika za stjecanje radnog iskustva. No, mislim da ne bi bilo dobro da ove mjere budu trajne, tek privremene, dok država ne iziđe iz krize. A onda treba naći neko sretnije rješenje – kaže Rudolf.