Ovim pismom osvrćem se na dosad objavljene članke o nedavnoj prosvjednoj akciji kojoj je cilj ukloniti iz Slunja spomen na Juru Francetića. Smatram važnim istaknuti nekoliko činjenica.
Na dan tragične pogibije jugoslavenskoga novinara i redatelja filma "Oluja nad Krajinom", koja je kasnije potvrđena izjavama u tisku, producent tog filma Nenad Puhovski jednostavno se pred svima zavjetovao kako će nastaviti započeto djelo nesretno stradaloga suradnika jugoslavenske vojske tijekom agresije na našu domovinu 1991. godine. Navodno se kao tema budućeg filma spominje tzv. govor mržnje.
Nedavno gostujući u emisiji HRT-a "Nedjeljom u 2", gospodin Denis Latin obavijestio je javnost kako ista producentska kuća priprema čak dva nova, prema riječima gospodina Latina, "još puno gora filma".
No, pri pokušaju nastavka rada na montaži "zavjetnog filma" ubrzo je uočeno kako je sav dotad prikupljen arhivski materijal loš, dosadan i neuvjerljiv. Tu nezavidnu situaciju iznenada popravlja producentov rođeni brat, koji pomaže ispuniti taj teški zavjet. Vođen žarkom i plemenitom bratskom ljubavlju, za potrebe snimanja filma aktivira i organizira cijelu svoju široku mrežu nevladinih udruga, koje su izravno ili neizravno financijski ovisne, eto, baš slučajno, o njegovu povoljnu mišljenju.
Glasno je medijski najavljen i izvršen pravi "desant" na Slunj. Drsko i grubo izazivajući, te jednostavno izluđujući stanovnike Slunja, organizatori te podvale pokazali su kako izvrsno barataju provjerenom metodom izluđivanja i Srba i Hrvata na ovim prostorima.
U tim okolnostima provokatori su uspjeli natjerati ponekog domaćeg čovjeka da na račun nepozvanih neznanaca izgovori niz psovki i ostalih grubih riječi.
Upravo sada, kad se samozadovoljno pile i režu ulovljeni trofejni snimci, ovim pismom želim obavijestiti zbunjenoga i ljutitoga gradonačelnika Slunja kako su, toga dana, zbog hitne potrebe snimanja "zavjetnog filma" on i svi njegovi sugrađani zapravo besplatno statirali, te da su, čak i prije montaže, unaprijed, po zapovijedi, osuđeni na vrlo neugodne uloge. U maštovitom kič-scenariju bore se protiv strašnih i primitivnih neofašista, te od realnih jogurt-provokatora postaju hrabri branitelji demokracije.
Smatram da se nitko normalan ne može složiti s takvim vrstom političke provokacije koju su, k tome, smislile osobe koje su obasute svim vrstama društvenih počasti, uglednim pozicijama, nadzornim odborima, višestrukim obilnim plaćama i honorarima. Smatram tu rabotu nedostojnim ponašanjem koje ne može biti prihvaćeno kao sredstvo kojim se služe ljudi u proizvodnji dokumentarnih filmova.
Ako se snimci napravljeni u Slunju uklope u veliko finale nekog tzv. dokumentarnog filma, smatram kako će ovo, na vrijeme poslano pismo pomoći svakom budućem dobronamjernom i ozbiljnom kritičaru.
A ako se u najavljenim filmovima takve snimke ipak ne pojave, to će mi biti znak kako je ovo pismo urodilo plodom te da su akteri drske podvale smogli snage posramiti se pred samima sobom. U tom ću se slučaju vrlo rado javno ispričati već kome bude trebalo jer smatram da je bolje da ja osobno ispadnem Brat Magarac nego da se grad Slunj prikazuje kao mjesto iz krvavoga balkanskog horora, prepuno poludjelih agresivnih mutanata.