Gotovo od samog svojeg početka Bizantsko Carstvo i Slaveni koji počinju pristizati oko 550. godine te Hrvati koji na današnje prostore stižu vjerojatno već tijekom 7. stoljeća snažno utječu jedni na druge.
Iako je tako, o Bizantskom se Carstvu u nas zna nedovoljno. Riječ je tu čak i o trivijalnim činjenicama poput one da ime Bizant zapravo ni nije bilo u uporabi sve do 16. stoljeća kada ga je skovao filolog Hieronymus Wolf naslovivši zbirku djela bizantskih povjesnika koju je sam priredio iz rukopisne građe i preveo na latinski Zbornik bizantske povijesti (Corpus Historiae Byzantinae). Za Bizant je vladao bitno slabiji interes jer se uvijek prenaglašavala pripadnost hrvatskog prostora zapadnom latinskom civilizacijskom krugu. Ta pripadnost je nesumnjiva, ali zanemaruje činjenicu o dugotrajnim bizantskim utjecajima.
– Gotovo da je nemoguće procijeniti važnost bizantske civilizacije i kulture, čiji su izravni i neizravni utjecaji stoljećima djelovali na hrvatskom prostoru. Već se dovoljno samo prisjetiti da ključne spoznaje o najranijoj hrvatskoj povijesti zahvaljujemo upravo bizantskim piscima, među kojima najistaknutije mjesto već uvriježeno pripada caru Konstantinu VII. Porfirogenetu. Ovdje je primjereno spomenuti da je hrvatska znanstvena i kulturna zajednica prva na svijetu dobila prijevod na moderan jezik careva ključnog djela poznatog pod naslovom O upravljanju carstvom koji je dosad ostao i jedini cjeloviti hrvatski prijevod, zahvaljujući trudu Nikole Tomašića (1864.-1918.), objavljen u dva dijela, 1918. i 1928. Napokon, treba imati na umu da su prvi oblici državnopolitičkog ustrojavanja na hrvatskom prostoru izrastali na temeljima kasnoantičkih i ranobizantskih struktura – kaže dr. sc. Hrvoje Gračanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pomnijim istraživanjem Bizanta bavit će se Hrvatsko društvo za bizantske studije o čijem smo osnivanju razgovarali upravo s dr. Hrvojem Gračaninom.
– Hrvatsko društvo za bizantske studije djeluje službeno od listopada 2016. kao udruga građana radi proučavanja i istraživanja različitih vidova bizantske civilizacije i kulture od kasne antike do poslijebizantskog razdoblja s posebnim osvrtom na hrvatski prostor (adriobizantizam, latinski bizantizam, slavenski bizantizam), radi promicanja bizantskih studija u hrvatskoj znanosti, naročito među mlađim znanstvenicima, te radi popularizacije bizantske povijesti u kulturnim krugovima i u općoj javnosti – kaže dr. Gračanin. Osnivačka skupština održana je 3. svibnja 2016. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se nalazi i sjedište Društva. Za predsjednika Društva izabran je Hrvoje Gračanin s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za zamjenika predsjednika Ivan Basić s Filozofskog fakulteta u Splitu, a za glavnog tajnika Marko Petrak s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pored navedenih istraživača, Inicijalni odbor Hrvatskog društva za bizantske studije činili su još i Nikolina Maraković, Tin Turković i Trpimir Vedriš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
– Pokretači osnivanja Društva smatrali su da je bilo i više nego krajnje vrijeme za ovu inicijativu jer kasnoantičke i bizantske studije nisu još u hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj zajednici dobile pozornost kakvu zaslužuju. Njihovim unapređenjem Hrvatska bi se mogla znanstveno i kulturno bolje pozicionirati te postati prepoznatljivijom u međunarodnim razmjerima. Širom popularizacijom bizantske povijesti u hrvatskim okvirima uklonile bi se i postojeće predrasude o Bizantu te obilježjima i posljedicama bizantskih utjecaja na hrvatskim prostorima – ističe povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu dodajući da se inicijativa koja je urodila osnivanjem Društva zasniva na činjenici što danas u Hrvatskoj postoji veći broj stručnjaka koji se u svom znanstvenoistraživačkom radu dotiču kasnoantičkih i bizantskih studija.
– Bizantologija, kao znanstvena grana koja proučava i istražuje bizantsku povijest i kulturu, izravno je prisutna u hrvatskom visokoškolskom i znanstvenom sustavu barem od 1902. u okviru Katedre za opću povijest na Filozofskom (tada još Mudroslovnom) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zahvaljujući njezinu ondašnjem predstojniku i profesoru povijesti starog vijeka Gavri Manojloviću (1856.-1939.). Međutim, sve donedavno nastojanja da se takva istraživanja usustave i steknu institucionalni okvir ostala su u prikrajku, vezana uz zanimanje i znanstveni put pojedinačnih istraživača. Raniji napori da se hrvatska bizantologija institucionalizira kao zasebno istraživačko polje u okviru bivše državne federacije (npr. Prva jugoslavenska konferencija bizantologa u Zadru 1990.), kao ni kasnije inicijative pojedinih stručnjaka 1990-ih i 2000-ih godina (naročito Ive Goldsteina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu), nisu, nažalost, imali trajnijeg učinka – govori Gračanin ističući i neke konkretne razloge osnivanja društva kojemu je sada na čelu.
– U Hrvatskoj postoji još Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, sa sjedištem u Motovunu i Zagrebu, čiji je temeljni zadatak prezentirati stariju hrvatsku baštinu. U visokoškolskim i znanstvenoistraživačkim ustanovama u zemlji djeluju istraživači koji su u svom radu usmjereni na kasnoantičke i bizantske studije. Tradicija bizantoloških tema u Hrvatskoj ima dug kontinuitet sa zanimanjem za cijeli raspon raznovrsnih sadržaja. No ona nije urodila dugoročnim poboljšanjem položaja bizantskih studija u hrvatskom sustavu znanosti i visokog školstva. Dosad u Hrvatskoj nije bilo ni samostalne ustanove ni udruženja koji bi bili isključivo posvećeni proučavanju i vrednovanju bizantske civilizacije, odnosno promicanjem bizantskih studija. Nema ni specijaliziranog časopisa usredotočenog poglavito na kasnoantičke i bizantološke teme, niti na sveučilišnoj i fakultetskoj razini postoji centar, zavod, katedra ili odsjek takvog predznaka – kaže.
Hrvatsko društvo za bizantske studije tek je počelo s djelovanjem, istaći će, ali može se reći da već uživa podršku kako pojedinačnih istraživača s različitih znanstvenoistraživačkih ustanova u Hrvatskoj tako i samih ustanova, među kojima prednjače Filozofski fakultet u Zagrebu i Filozofski fakultet u Splitu. Potrebno je posebno naglasiti da Društvo od samog početka uspostavlja i razvija suradnju s drugim istovrsnim i sličnim udruženjima i udrugama u zemlji i inozemstvu pa je tako pokrenut postupak i za primanje Društva u punopravno članstvo u krovnoj međunarodnoj organizaciji za bizantske studije Association Internationale des Études Byzantines, objašnjava dr. Hrvoje Gračanin nastavljajući kako među temeljnim zadaćama Društva, osim stvaranja znanstvenoistraživačke baze sa stručnjacima usmjerenima na proučavanje kasnoantičkih i bizantskih tema u skladu s najnovijim znanstvenim trendovima, valja istaknuti osmišljavanje i provođenje znanstvenih istraživanja te znanstveno-stručnih projekata iz bizantskih studija (samostalno i u suradnji s drugim ustanovama u tuzemstvu i inozemstvu), zatim objavljivanje komentiranih prijevoda bizantskih povijesnih izvora, uređivanje specijaliziranog časopisa te stvaranje međunarodnih veza i priređivanje međunarodnih skupova.
– Što se tiče popularizacije bizantske povijesti, u planu je organizacija savjetovanja, predavanja, seminara i tribina. U studenom ove godine Društvo priprema i svoj prvi znanstveni skup posvećen stanju bizantskih studija u Hrvatskoj s naglaskom na njihovu perspektivu. Skup je financijski poduprlo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. U planu je i međunarodni znanstveni simpozij predviđen u rujnu 2018. u Splitu. Svojom važnom misijom Društvo smatra i pospješivanje svijesti u široj javnosti da su bizantska i hrvatska povijest međusobno isprepletene. Napokon, uspostavom serije izdanja koja bi sustavno obrađivala povijesne izvore bizantske provenijencije koji se odnose na hrvatski prostor (predviđeni je naziv niza Historiae Croaticae fontes Byzantini) omogućio bi se obuhvatniji i cjelovitiji uvid s nijansiranijim interpretacijama koje bi mogle promijeniti naš današnji pogled na mnoge procese u ranijoj hrvatskoj povijesti – kaže naš sugovornik.
Društvo je osnovano kao udruga građana i za sada će nastaviti djelovati u tom obliku. U tom smislu oslanja se ponajprije na entuzijazam pojedinaca, navodi, uz veliku nadu da će ovaj trud, želju i volju prepoznati nadležne ustanove u Hrvatskoj na državnoj i lokalnoj razini kao i privatni poslovni subjekti. Jednog dana možda bi se mogle stvoriti i povoljne prilike da Društvo preraste u samostalni i punopravni znanstvenoistraživački institut. U više zemalja već djeluju društva i ustanove koje se bave bizantskom poviješću i kulturom.
– U zemljama s još bogatijom i sustavnijom tradicijom bizantskih studija već odavno postoje slična udruženja i ustanove. Samo već spomenuta međunarodna organizacija za bizantske studije Association Internationale des Études Byzantines okuplja nacionalne komitete iz 37 država širom svijeta. Od zemalja u susjedstvu u Italiji djeluje Associazione Italiana di Studi Bizantini, u Austriji Institut für Byzantinistik und Neogräzistik pri Sveučilištu u Beču, u Mađarskoj Magyar Bizantinológiai Társaság u sklopu budimpeštanskog Eötvös Collegium, a u Srbiji Vizantološki institut SANU – kaže dr. Gračanin.
Di piše da je el Džavher bio Hrvat?