Nakon pobjede stranke Pravo i pravda u Poljskoj, koja je, pojednostavljeno, antieuropska, nakon antieuropskih stajališta mađarskog premijera Viktora Orbána, nakon Nigela Faragea u Velikoj Britaniji i Marine Le Pen u Francuskoj itd. ima li Europska unija neku budućnost? Bez obzira što se sve te stranke mogu, na određeni način, smatrati desnicom, kao i neke stranke na vlasti (primjerice Kršćansko-demokratska unija – CDU Angele Merkel u Njemačkoj), ipak su one međusobno različite.
Pogledajmo slučajeve Poljske i Mađarske. Poljska desnica je sve samo ne proruska, dok je Orbán bliži Moskvi nego Bruxellesu. I Poljska i Mađarska pate zbog nekih, po njihovu mišljenju, povijesnih nepravdi. Poljska žali za izgubljenim prostorima i utjecanim sferama na Baltiku, u Ukrajini... Mađarska, pak, izgubila je poslije Prvog svjetskog rata utjecaj na prostore koji su otišli Čehoslovačkoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj...U poljskim školama uči se kako je tijekom povijesti njihova domovina bila izdana, ponižena, stavljena na križ. Poljski kler propovijeda kako je bio bedem pred Bizantom. Svećenici vezani za postaju Radio Mariju su toliko antieuropski da su gotovo zaustavili ulazak Poljske u EU, pa ih je i Benedikt XVI. tijekom svoga posjeta Varšavi ukorio. Orbán, na određeni način, predstavlja onaj dio mađarskog društva koje drži kako je Mađarskoj načinjena nepravda poslije Prvog svjetskog rata.
Oci EU nisu bili ljevičari, već čelnici tadašnjih demokršćanskih stranaka (Schuman, Spinelli, Monnet, De Gasperi, Adenauer). Nije desnica antieuropska, već su to samo određene stranke koje u parlamentima sjede na desnoj strani, ali nemaju ništa zajedničkoga sa strankama koje su dale život EU. Jean Monnet je od 1952. bio prvi predsjednik tadašnje "vlade" Europske zajednice ugljena i željeza (buduća EEZ, pa EZ i EU). Josef Adenauer, čelnik CDU-a, bio je premjerom Zapadne Njemačke od 1949. do 1963. i utemeljitelj EU. Protiv Adenauera, tijekom njegova posjeta Italiji 1951., prosvjedovali su političari Komunističke partije i studenti te ga nazivali "Hitlerom". Danas i ljevica drži kako bez tih "desničara" ne bi bilo EU.
Bravo za Poljsku i Mađarsku! Nisu oni protiv EU kakvu su stvorili njihovi prethodnici, već su protiv današnjih antičovječnih strujanja u EU koja se nameću bilo kroz rodnu ideologiju, bilo kroz nadri-zdravstvene odgoje koje se nameću već od vrtića, bilo kroz surovi kapitalizam bez ikakve čovječnosti.