Situacija na sirijskoj bojišnici izuzetno je složena i danas je teško čak i definirati koje se sve zemlje i snage bore na tom području. U Siriji nije više samo u pitanju borba opozicije protiv režima Bashara al-Assada. Tu je i pitanje ISIL-a, odnosno Islamskog kalifata, ali i pitanje Kurda, koji danas vladaju gotovo cijelim sjeverom zemlje.
Da bi se uopće postiglo rješenje pregovorima, potrebno je za isti stol posjesti sve čimbenike u sukobu, što je danas gotovo nemoguće, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, dobar dio Zapada ne želi vidjeti Iran za zelenim pregovaračkim stolom otklanjajući mu mogućnost da sudjeluje u razgovorima o budućem rješenju Sirije. I to unatoč tome što vojne postrojbe pod kontrolom Teherana, bilo da je riječ o specijalnim postrojbama iranske Revolucionarne garde, jedinicama Hezbollaha ili grupama šijitskih dobrovoljaca, “drže” znatan dio zemlje pod svojom kontrolom. Nadalje, ma koliko jaki Kurdi bili na terenu, izvjesno je da u pregovorima neće imati svoga predstavnika jer to neće dopustiti Turska. I treće, najvažnije, za trajno postizanje mira u Siriji treba suglasnost svih strana. A jedna od strana svakako su i teroristi ISIL-a s kojima nitko, bar javno, ne želi pregovarati. I Zapad i Rusija imaju potpuno isti stav što se tiče islamističkog režima u Raki. On mora nestati. Tijekom sljedećih pola godine Islamski kalifat možda i može biti uništen, no tek tada se stvaraju bar neke osnove za početak pregovora koji bi imali kakve-takve šanse za uspjeh. No od sjedanja za pregovarački stol do stvarnog rješenja još će puno vode proteći Eufratom i Tigrisom.
Sirijska Armija s Kurdima uz Rusku i Iransku pomoc ce totalno unistiti ubacene teroriste koje obucavaju i placaju Saudijska Arabija i Turska po nalogu anglo-cionisticke kabale, tako da tu nikakvi pregovori s teroristima (koji samo kupuju vrijeme) nece biti potrebni.