Oni koji svoje države opasuju zidovima jako dobro znaju da za svaki zid od pet metara postoje ljestve od šest metara. Svaki zid se može preskočiti, zaobići ili naći način kako proći ispod njega. Najnovija odluka Europskog suda za ljudska prava da španjolske vlasti nisu povrijedile ljudska prava dvojice imigranata iz Afrike koji su preko jedne takve ograde htjeli doći u EU, a ovi su ih odmah vratili natrag, pokazuje da u toj igri mačke i miša gube svi.
Ono što i Europskoj uniji nedostaje je smislen i održiv, ali i fer sustav dolazaka stranih migranata. Tvrđava Europa, više nego ikada, čini loše – s jedne strane potiče imigrante da ilegalnim putem pokušavaju na sve moguće načine, pa i uz rizik gubitka života, stići do obećane zemlje, dok s druge strane stavlja vlasti u rubnim državama u vrlo nezavidnu situaciju, između čekića i nakovnja, s obvezom čuvanja granice, što nije samo EU direktiva, već prerogativ svake države da odluči koga će pustiti na svoj teritorij, ali i s apsolutnim civilizacijskim i humanim minimumom postupanja s migrantima. Dok je sve ovako fluidno, pa i dok se u Europskom parlamentu kritizira postupanje hrvatske policije prema migrantima, a da kritičari ne nude konkretna rješenja, nema napretka.
Tema je izuzetno politizirana i koristi se za međusobne obračune. Budući da je i toliko zapaljiva i često iracionalna, idealna je za manipulaciju. Jer kako inače objasniti postupke onih zemalja, recimo Poljske ili Mađarske, koja se svim snagama upire primitku jednog jedinog migranta, a onda – zbog toga što im nedostaje radne snage, što je činjenica s kojom se bori velik broj EU zemalja – potiho dižu kvote i uvoze strance iz trećih zemalja, onih zbog kojih dižu ograde.
Sustav azila u procesu je reforme, ali različiti interesi država članica dogovor čine izuzetno teškim. Balansiranje nacionalnog interesa i nacionalnog imidža nije tako lako kako se nekima čini. A napraviti još veći napor i osmisliti više uređenih i legalnih načina za dolazak migranata u EU – bile to vize na nekoliko godina ili na neki drugi način – što bi malo smanjilo pritisak na granicama zasad nije u fokusu interesa.
Već prilično dugo nisam putovao u inozemstvo, a kako ne mogu napuštati kuću koja je blizu granice da je migranti ne unište niti neću uskoro ići nikamo van, pa ne znam da su zatvorili granične prijelaze između EU i ostatka svijeta i zabranili traženje viza u veleposlanstvima u svijetu... Naime, ako su to učinili onda stvarno ljudi ne mogu legalno ulaziti u EU... Sramota... Molim novinarku da nam napiše kad se ta sramota dogodila, jesu li donijeli takve zakone ili rade mimo zakona... Pa sloboda kretanja na zakonit način, preko graničnih prijelaza je jedno od temeljnih ljudskih prava, naravno, ako te država u koju želiš ući želi pustiti da uđeš. Eto, Hrvati su imali ograničenja kad smo ušli u EU i nismo mogli otići u bilo koju drugu članicu i tamo se nastaniti i zaposliti... Moralo se za nas tražiti posebne dozvole, što su obavljali poslodavci kad im je tko od Hrvata zatrebao... I onda su im to odobrili i na zakonit način su ljudi otišli raditi u Njemačku ili u neku drugu zemlju... A sad su i to zabranili??? Pa nije ni čudo da onda Njemačka, nakon što im je ušlo u zemlju milijun ili više ovih ilegalnih migranata, kaže kako im nedostaje radne snage i da će ih morati ciljano tražiti izvan EU: onako kao prije: ljudi se jave da hoće u NJemačku na rad, a ako su odgovarajuće struke onda ih prime...