Bez ovršitelja odvjetnicima i sucima i 60 posto više novca

Prihvati li se novi prijedlog Ovršnog zakona, ovrhe će biti više od 60 posto skuplje, a neće se time rasteretiti sudove, upozoravaju iz Hrvatske udruge javnih ovršitelja.

Umjesto dva zakona

Novim prijedlogom, koji je zapravo prepisani Ovršni zakon iz 1996. godine sa sitnim dopunama, zamijenit će se za sada odgođeni Ovršni zakon iz 2010. i Zakon o javnim ovršiteljima.

Njime se uvodi i izravna naplata duga preko Fine, što neće ubrzati naplatu, a oštetit će dužnike. Osim toga, postaje obavezno angažiranje odvjetnika pri ovrsi, čime se poskupljuje cijeli postupak, pokazuje analiza koju su napravili u toj udruzi.

– Ovrhe koje sada idu preko Fine, na temelju sudskog rješenja o ovrsi koje se u novom zakonu preskače, ne uspiju se provesti u 65 posto slučajeva. No, uvođenjem izravne ovrhe preko računa pogoduje se velikim ovrhovoditeljima poput VIP-a ili HPB-a koje u ovrhama zastupa i odvjetnički ured ministra Miljenića. Po ovom prijedlogu dug bi se naplatio izravno s dužnikovog računa, bez šanse da on taj dug ospori jer ga je, primjerice, u međuvremenu platio ili mogućnosti da dokaže da je dio duga neutemeljen. Za to mu je dan rok od 30 dana tijekom kojih mora dobiti od Fine zahtjev za izravnu isplatu, sa žalbom ga dostaviti sudu, koji pak o tome mora odlučiti u roku tih 30 dana. S obzirom na zatrpanost sudova, to je nerealno, pa će dužnik morati pokrenuti novu parnicu, za koju mora angažirati odvjetnika (parnica u prosjeku traje četiri godine), da dokaže kako mu je novac zaplijenjen protuzakonito i dobije ga natrag – objašnjava Vedran Vidmar, dopredsjednik Udruge javnih ovršitelja.

Napominje da su sve zemlje u regiji, slijedeći praksu Europske unije, uvele ili uvode javne ovršitelje jer su jeftinija varijanta, a jedino se Hrvatska sada tome protivi iako je prvotno, kroz pregovore u Poglavlju 23, na to pristala. No, primjenu dvaju spomenutih odgođenih zakona kojima se regulira ovrha odgodio je jak odvjetnički lobi iz čijih je redova stigao i aktualni ministar pravosuđa. Računica pokazuje da su, primjerice, pri naplati duga od 3000 kuna ovrhom na nekretninama troškovi ovrhe, odnosno suda i odvjetnika 4500 kuna, a javni ovršitelj stoji 2350 kuna, odnosno 48 posto manje. Kada je riječ o naplati duga od 300.000 kuna, troškovi suda i odvjetnika su 41.000 kuna, a 14.400 za javnog ovršitelja ili 65 posto jeftinije. Slično je i kad se ovršuju pokretnine. Vidmar opovrgava famu da bi ovršitelji "upadali" u stanove i plijenili imovinu.

Posredovanje pa zapljena

– Prvo se popiše imovina, potom se posreduje između vjerovnika i dužnika – čega nema u procesu ovrhe koji sada imamo i koji se namjerava zadržati – a tek ako to ne uspije, ide se na zapljenu tako da dužnik to lakše podnese. Dug će se ako bude moguće naplatiti od novca dužnika, a neće se zaplijeniti kuća, kao što se dosad znala zlorabiti ta mogućnost – objašnjava Vidmar.